„Scenografija i kostimi vam ne znače ništa, ako suština i sadržaj nisu osvojeni“
Publika je posljednjeg aprilskog četvrtka, na zimskoj sceni Ljetopisa, imala priliku da uživa u sjajnoj igri Jasne Đuričić i Milice Stefanović, koje su tumačile uloge u predstavi „Prst“, odigranoj 26. aprila u Dvorcu kralja Nikole. Koprodukcija Bitef teatra i Heartefacta, izazvala je kod prisutnih smijeh i suze, i u konačnom, zadovoljstvo odgledanim, bez obzira na gorčinu koju priča donosi gledaocu.
Na sceni su, dakle, dvije žene – svekrva i snaha, koje su supruga, odnosno sina, izgubile u posljednjem ratu koje je zadesio naše prostore. Kako je radnja smještena u kontekst tradicionalne albanske porodice na Kosovu, akcenat se stavlja na tradicionalni običaj da snaha, iako je prošlo više od deset godina od nestanka njenog muža, i dalje nema pravo na sopstveni izbor, privatni život ili mogućnost da započne novi. Ona je i dalje „pripada“ muževljevoj porodici, koja za nju bira i o njoj odlučuje prije negoli ona sama. Situacija se, u ovom komadu dodatno komplikuje, usljed činjenice da cijelu porodicu čine samo snaha i svekrva, koje su u stalnom sukobu. Ipak, tumačenje teksta ne zadržava se na tom nivou. Njime je problematizovan položaj žene u tako tradicionalnim i rigoroznim okvirima porodičnog života.
"Ovaj tekst je univerzalan. U tome se krije njegova veličina. Divno da se bavite nečim univerzalnim, polazeći od lokalnog. Gdje god da je igramo, imamo upravo tu vrstu prepoznavanja. Mnogo ljudi čak i ispusti tokom predstave mesto dešavanja radnje. Nekada misle da je to u Srbiji, nekada u Crnoj Gori, neko shvata da je na Kosovu. To je stoga što je uhvaćena ta glavna stvar o položaju žene danas u svetu. Možda neko misli da to pripada nekim davnim vremenima i da se ne tiče nas urbanih žena, iz grada. Nije baš tako. Zato je i koncept predstave takav da mi sedimo bez kostima. Zapravo smo obje igrajući preispitivale kakve veze ta žena ima sa nama. Ima mnogo"-, kazala je glumica Jasna Đuričić.
Lik svekrve kog Jasna Đuričić maestralno tumači, s početka se upoznaje kao surova žena nepokolebljivih principa, mučiteljka, koja smatra da je snaha stranac u životu njenog sina, koji ne polaže pravo ni na ljubav, ni na odlučivanje. Ipak, kako komad odmiče, ona nam se ukazuje kao žena-stradalnik, žena koja je cijeli život provela pateći, trpeći, ćuteći, podnoseći osude i nasilje.
Predstava je zanimljivija utoliko u koliko se posmatraju pomenuta rediteljska rješenja. U realističnoj, mada minimalističkoj scenografiji, glumice se ne kreću, već isključivo sjede, čak sa tekstom u rukama. Njihov adut tako nije pokret, ali jeste izgovorena i snažna riječ, mimika, energija koju sugestivno razmjenjuju.
"Ja sam sada u godinama, u kojima je već dosta toga iza mene. U tom smislu, ovo su za mene poslastice. Često se dogodi, recimo, da u klasičnim predstavama u tom smislu – onim u kojima imamo i kostime i scenografiju i dinamično kretanje, gledaoci izađu mrtvi hladni iz sale. Dakle, to samo po sebi ne znači ništa, ako suština i sadržaj nisu osvojeni. I to nije lako. Ja se zato više i umorim posle ovakve predstave, nego igrajući onu u kojoj imam prostora i krećem se više", dodala je Đuričić.
Postupak se usložnjava promjenama perspektiva. Tako iz pozicije svekrva-snaha, glumice naizmjenično svoje likove smještaju u druge situacije: snaha – agent prodaje nekretnina, svekrva – psiholog, što za funkciju zapravo ima portretisanje njihovih karaktera, bliskije i intimnije nego što im je to dozvoljeno kad se obraćaju direktno jedna drugoj.
"To je došlo sa tekstom. Sećam se i ja svojih prvih reakcija na te scene. Predstava kreće prikazujući dve žene u sukobi i odjednom imate totalno izmeštanje u njihove fantazije. One su zanimljive zato što govore u tim ultimativnim željama tih žena – jedna želi da konačno ima svoje parče prostora koje može da uredi kako hoće i da ima priliku da bira porodicu, a druga da progovori sve što želi, a nema ni kome, ni gde, niti je ikad iko pitao. I to je odlična kontra i aktivnoj i pasivnoj agresiji koje te dve žene razmenjuju, objasnila je Milica Šćepanović", koja je tumačila ulogu snahe.
Koprodukciju Bitef teatra i Heartefact fonda kao autorka potpisuje mlada prištinska dramska spisateljica Doruntina Baša, a kao rediteljka Ana Tomović.
Barski ljetopis
-200x200-rez.jpg)
