#Zanimljivosti

HAJDE DA IGRAMO LASTIŠ!

Da je nekada bilo drugačije vrijeme, slažemo se. Da li je bilo bolje ili gore, hmmm... Ono što je sigurno je da su se svi mnogo više kretali i bavili sportom(bar tako kažu), a da toga nisu bili ni svjesni..

Između dvije vatre i lastiš, čini mi se, bar po priči ljudi sa kojima sam ragzovarala, bile su sigurno dvije najpopularnije igre za djecu, prije 30tak godina..

Dakle, u nedostatku telefona, televizora, tableta, itd, našim roditeljima nije trebalo mnogo da bi u školskom dvorištu napravili dobru zabavu.

Lastiš.

 

Za lastiš je bilo dovoljno da imate nekoliko metara lastiša , širine barem 1cm i nekoliko drugarica. U nedostatku drugarica, stolice ili čak i bandera bile su odlično društvo.

Postojalo je nekoliko igara, „prstići“ na primjer. Tu su djevojčice držale lastiš prvo sa 4 prsta, pa se u svakom krugu broj prstiju smanjuje. Preskakalo se nogom uz lastiš, ili suprotnom nogom, zavisi od dogovora igrača. Mogla je da igra jedna djevojčica, a moglo ih je biti i 2,3,4, koje skaču,

i još toliko koje drže lastiš.

-„Bilo je prelijepo gledati sve te djevojčice koje u istom ritmu preskaču prepreke, tako uvježbane i sigurne“-kaže jedna baka, koja je svakoga dana čekala svoju ćerku (sada mamu jedne 4.takinje) da završi partiju posle škole.

 

Bila je i druga varijanta gde su  djevojčice lastiš prvo držale oko članaka, pa oko koljena, zatim butina ispod pazuha, pa vrata! Sve te nivoe je trebalo preskočiti, a naravno ona djevojčica koja uspije preskočiti ovu posljednju je bila "glavna" u društvu!

Moja ćerka je mogla toliko visoko da digne nogu, da za nju nije bilo prepreka, toliko se uvježbala da  je i špagu savladala za čas. Čak ju je i napravila nedavno da pokaže svojoj ćerki koliko je sport važan , čak i posle toliko godina..“-nastavlja  baka Dragica.

 

A kada su se igrali svi zajedno, „između dvije vatre“ je bila omiljena igra.

 

Djeca se dijele u dvije ekipe, sve se odigrava na obilježenom prostoru za fudbal ili se kredom nacrta nešto nalik na teren. Sa svake strane su kapiteni , a igrači obije ekipe se nalaze na sredini terena. Kapiteni loptom poušavaju da pogode nekoga od protivničke ekipe sve dok svi ne poispadaju.

Draž je bila u biranju najboljih i najačih bacača i u konstantnom trčanju, okretanju, igranju po terenu kako bi se lopta izbjegla..

Jedna Vesna se sjeća, da nije baš bilo prijatno kakda te fudbalska lopta pogodi u glavu, ali da su se svi međusobno dužili i smijali, i što je najvažnije kretali i trčali dobar dio slobodnog vremena..

 

Mi im možemo vjerovati na riječ, stariji su znaju bolje.

Ja mogu da obećam da ću da probam lastiš, i da javim utiske, pa ako mi se svidi i ne proglase me totalno ludom, možda ova stara igra koje su naše mame obožavale, opet oživi :)

 

Ako neko od vas bude probao, neka nam pošalje utiske , slike, video, objavićemo sa zadovoljstvom.

 

Autor: Marija Rainbow unicorn :)

O nama
Mravinjak je portal namijenjen mladima i svima koji se tako osjećaju. Ovdje ćete naći sve što biste voljeli da znate a nemate koga da pitate.
Jer, nema ni Google uvijek odgovor na sve!
Zato čitajte, pišite, pitajte!

Urednik: Jelena Vukić
Podijelite sadržaj na: