Ina Koprivica, rođena je u Baru '02. godine.
Učenica prvog razreda SSŠ u Baru.
Sa olovkom u ruci pravi čuda i ostavlja bez daha svakog ko njen rad pogleda.
Od malena je voljela da crta.
Prvi put je u vrticu nacrtala svoj rad i tu već pokazala svoju skolonst ka crtanju. Kako i sama kaže svo svoje vrijeme je provodila crtajući.
Njen talenat je primijetio tata, ni on sam nije slutio koliko Ina zapravo ima talenta. Pružio joj je svu podršku i vodio ju je ka usavršavanju i razvijanju njenog talenta, ali mu je najviše zahvalna što ju nije tjerao da radi , već je pustio da je emocija i inspiracija ponesu.
Svaki put ima neku novu inspiraciju bila to: okolina, unutrašnji naboj, emocija ili životinje, prema kojima pored crtanja gaji veliku ljubav.
Ina kaže:“ Svaki moj crtež je jedna zasebna emocija i osjećaj datog trenutka.“
Najviše je ponosna na crtež ,,ikona Isusa“ koju je nacrtala u 5. razredu osnovne škole, koji je krasio školski hol nekoliko godina.
Nema baš određenu rečenicu kojom se vodi u životu, ali kaže da je najbitnije biti dobar čovjek i imati u sebi ljudskost koju većina današnjih ljudi ne posjedjuje.
Sebi najviše zamjera tvrdoglavost i impulsivnost, ali to je negde njena inspiracija da crta.
Dešavalo joj se da zbog vršnjačke ljubomore dobija komentare: ,,Šta to crtaš,ti ne znaš da crtaš.“ Na nju to nije ostavilo veliki uticaj, već je ohrabrilo da nastavi dalje.
Do sada je crtanje bilo samo hobi i nije mu pridavala veliku pažnju, ali, kako je starija sve više posvećuje pažnju svom talentu i planira da upiše likovnu akademiju.
Zahvalna je porodici na velikoj podršci, ali ne samo njima već i svojoj okolini i prijateljima i prof. Anastaziji Glavičić koja je primjetila njen rad i plasirala ga.
Nadamo se da će je primjetiti i drugi, i da je pred njom blistava umjetnička karijera, a da će se Ina sa radošću sjećati svojih početaka i podrške koju je dobila od svojih prijatelja, profesora, porodice.
Srećno Ina!
Autor: Ana Hiblović
_2.jpg)
-200x200-rez.jpg)
