KO JE DANIJELA JANKOVIĆ? FOTOAPARAT, RANAC I DUŠA PUNA LJUBAVI

Najljepše mjesto koje sam otkrila prije par godina nalazi se u Zupcima. Mjesto gdje se blagi povjetarac obigrava sa gustim krošnjama drveća, gdje zlatno sunce polako izlazi i baca svoje blistave zrake na netaknutu prirodu. Tu se nalaze izvori sa bistrom vodom, toliko bistrom da se može ogledati u njenoj modrozelenoj boji, ali isto tako i hladnom. Na obali, na kojoj ja inače sjedim je šljunak i pijesak, nema biljaka, dok se na drugoj povijaju umorne vrbe ogledajući se i pomalo kupajući u bistroj ledenoj vodi. Malo dalje se zemlja i ne vidi od mnogobrojnog žbunja. Zelenilo drveća i modrozelena boja vode kao da se stapaju.

To mjesto posjećujem često,  a ljeti povedem društvo da se kupamo u izvorima. Svaki put kada odlučim da je vrijeme kući da idem, budem očarana iznova i iznova netaknutom prirodom i čarima koje ona ima.

Pored izvora u Zupcima izdvojila bih plažu koja se zove Crvena stijena. Kristalno čisto more, predivna priroda, mir i tišina koji vladaju ovim mjestom ne postoje nigdje na svijetu. Ni u sezoni nema gužve,  samo nekolicina posjetilaca koji znaju šta valja. To je  uživanje u čarima prirode,  koju čovjek još nije uzeo pod svoje. Morski talasi mirno udaraju u pješčanu plažu i prave divnu morsku pjenu. Čuje se njihov dolazak i odlazak. Vazduh je čist i miriše na morsku so. Pitam se kakve sve tajne krije morsko dno ovdje i kakva istorija prati ove živopisne stijene? Plaža je duga 50 metara i pravi je skriveni biser barske obale. Tu skačemo sa ''Piramide'' i skupljamo školjke najljepših oblika. Horizont je kao na dlanu, a zalazak Sunca najljepši. Ovo je za mene najljepše parče crnogorskog mora. Ovo je Crvena stijena i u njoj ćete upoznati istinsku divlju ljepotu Crne Gore.

Ne bih smjela zapostaviti Volujicu, tako da ću i o njoj reći koju riječ.

Volujica je brdo u zaleđu Bara, a ujedno i njegov štit. Možda je to za nekoga samo jedno obično brdo, ali za mene je posebno. Do vrha Volujice se može ići utvrđenim stazama i potrebno je 25 minuta do gore. Pogled sa vrha na grad je savršen, svaki djelić njega se može vidjeti. Kada se spuštam ka Bigovici imam dobar pogled na Police.

Prije Bigovice uvijek posjetim jednu livadu. Ona je veoma mala, a oko nje je šuma. Savršena je za piknike. Malo posle livade može se izaći na drugu stranu i vidjeti more. Kod nekadašnje vojne kuće se nalazi velika livada i na njoj ima puno krava i konja.

Svoju šetnju uvjek produžim do Vala Bigovice. Ova uvala se prije nove ere koristila kao zimsko pristanište jedrenjaka, jer je zaštićena od bure i djelimično od juga. Plaža je izuzetnog izgleda, s prozirno čistom vodom, ali je do nje teško doći. Desno od plaže, uz brdo, krije se crkva Svetog  Ilije. Do nje se može doći od luke, ali ja uvijek idem preko brda. Put je veoma naporan. Postoje neka mjesta na koja odlazim kada želim da se isključim i odmorim od svega. Ljubomorno ih čuvam i ne govorim o njima, kako se ne bi saznalo za njih i kako  ne bi ljudi nagnuli i uništili ono malo prirodne ravnoteže, koje ta mjesta imaju. Jedno od tih mjesta je definitivno ovo. Tu često dolazim na piknik sa prijateljima, ispod crkvenog platoa sa prelijepim pogledom na more.

Barani tvrde da je baš ova crkva jedna od najstarijih na području barske opštine. Kakva je čast stajati ispred takvog antikviteta i to u svom rodnom mjestu. Pitam se da li je Jelena Anžujska jednako, kao i ja, uživala sa svojim prijateljima u hladu ispod ove crkve kad ju je sagradila? Voljela bih da se mi mladi organizujemo i posadimo ovdje jorgovan i oleandar kraljici u čast, jer je to bilo njeno omiljeno cvijeće.

Postoji i jedno divno mjesto na Virosovici, gdje je priroda nevjerovatna, nekako gorštačka. Spoj krša i žbunja, sa pjesmom zrikavca u kojem se krije  izvor sa bazenom, kao utočište za okrijep nekog putnika namjernika. Bilje, čija imena ne znam, a u čiju ljekovitost ni najmanje ne sumnjam raste iz samih stijena. Stijene su takve, kao da ih je neko svaku pojedinačno stavljao baš tu gdje jesu i ako bi bile na drugom mjestu ne bi imale isti senzibilitet. Imam utisak da su lake za penjanje, iako nisam probala, jer svaka ima neke prirodne šupljine, koje nam pomažu prilikom uspona. Ovo je mjesto dokaz da možemo uživati u čarima svog grada.

Moja najbolja avantura je bila noćno planinarenje na Rumiju. To je , za mene kao strasnog ljubitelja prirode, ipak  bilo nešto posebno, a i novo. U vazduhu sam osjećala da će mi to biti jedna od najljepših noći. Sreća koja je stanovala u meni bila je neopisiva. Svakog trenutka sam imala osjećaj da će mi srce iskočiti iz grudi.

Mjesečina nam je pokazivala put kojim smo trebali da idemo. Kada smo stigli na vrh Rumije, kod crkve Sv. Trojice dočekali su nas neki ljudi sa već zapaljenom vatrom. Duvao je jak i mnogo hladan vjetar. Noć je bila tako čudno zvjezdana, a mjesec pun. Grad je sijao. Moj Bar. Bila sam očarana ljepotom, nisam znala da li je sve to san.

Osoba koja mi je najveća podrška u svemu ovome je prije svega moj dobar prijatelj, pa onda razredni starješina. Ona je žena zmaj, žena ponos, oluja i ljetnja kiša koja me uči da kroz život idem samo borbeno, u stilu kraljice. Kada posustanem, tu je da me podigne da nastavim dalje. Da ne mrzim već da i u kamenu nađem nježost i ljubav.

Svoje slobodno vrijeme, osim šetnje i fotografisanja posvećujem čitanju knjiga i pisanju. Često čitajući i pišući,  bježim od realnosti, isključim se iz svega. Odmaram dušu. Tišina mi je muzika. Uz Balaševića radim sve stvari koje mi prijaju srcu. I kakva sam, takva sam. Ne nosim masku i nemam dlake na jeziku. Ono što zacrtam, uradim. Nikada nisam željela da budem poput većine, a ni većina nikada nije uspjevala da bude kao ja. Imam svoje ludilo, živim u drugoj dimenziji i nemam vremena za stvari koje nemaju dušu. Jutra su tu da me podsjećaju kako je svaki dan lijep i kako svakog dana imam priliku da uradim nešto novo. Ljepše. Budem bolji čovjek.

Ostati mlad znači ostati sjedinjen s prirodom i  s ljudima. Sve ostalo je životarenje. Vjerujte da se može. A ko ne pokuša neće znati šta gubi.

Živimo u predivnom svijetu punom ljepote, šarma i avanture. Ne postoji kraj avantura koje možete imati ako ih samo tražite otvorenim očima. Pogledajte duboko u prirodu i onda ćete sve bolje razumjeti.

Autor: Danijela Janković

Foto: Danijela Janković   @nebojegranica_