Rediteljski debi glumice Grete Gervik "Lady Bird" je učinio prvi put u skorijoj filmskoj istoriji da se kritičari uhvate za ruke i da gromoglasno izgovore: "Bravo!". Indi film sa skromijim budžetom zvanično je oborio rekord na sajtu RottenTomatoes sa ocjenom od 100% od strane filmskih znalaca.
"Da li izgledam kao da sam iz Sakramenta?", je prva rečenica koju izgovara Kristin Mekfirson (Sorša Ronan) 2002. godine odrazu u ogledalu dok njena majka posprema krevet.
Junakinja nije sigurna da li bi potvrdan odgovor bio dobar ili loš znak. Nju ne muči samo to da li liči na osobe iz njenog rodnog grada.
"Možda je ovo najbolja verzija mene", "Moja majka me voli, ali da li joj se sviđam kao osoba", "Hoću da pobjegnem iz ovog grada. Želim da živim Njujorku, tamo gdje su umjetnici".
Kristin je tinejdžerka koja insistira da je porodica, prijatelji i zaposleni u katoličkoj školi oslovljavaju sa "Lady Bird" jer kako je objasnila profesorima u školi: "To je ime koje sam dala sebi. Moje ime koje dato meni od mene".
Garvik inspirisana osjećanjima koje je imala kao tinejdžerka zajedno sa glumicom Soršom Ronana napravila je fiktivni lik Kristin, koja je oličenje svih naših pubertetskih muka. Samozaljubljena, sklona sitnim prevarama, bijelim lažima, nesigurna, previše sigurna, nezadovoljna, prezadovoljna Lady Bird odrasta sa empatičnom i kritičnom majkom, ocem koji ostaje bez posla, usvojenim bratom i njegovom djevojkom.
Željna slobode, potrebom da se distancira od vrijednosti koje čine njenu porodicu, ogorčena na učmali grad i katoličku školu koji je sputavaju, sigurna je da će joj fakultet u kul gradu omogućiti da ostvari sve svoje snove. Kristin je klasična sedamnaestogodišnjakinja koja se nalazi između adolescentskog "zabolje me baš " za sve oko sebe, i odraslog doba u kojem shvata da i drugi imaju probleme, a ne samo ona.
Sad bi neko pitao - a, to je to?
Rediteljka je napravila film koji na momente nije film, djeluje kao nečiji život koji se odigrava pred našim očima. Nerijetko će scene početi sa dijalozima koji su sam kraj razgovora likova u kadru, jer je Greta htjela da ostavi utisak da je gledalac upao u nečiju sobu u trenutku kad se priča o nekome ili nečemu završava. Bićete svjedoci nečijeg života i to je najbolji aspekt filma jer nema glupih scena, nema glupih dijaloga, sve je onako kako jeste, onako kako život izgleda. Smijaćete se kad je smiješno, biće vas sramota kad Kristin slaže kao da ste slagali, plakaćete kad i ona plače.
"Lady Bird" nije romantična komedija, iako na trenutak može da vas zavara. Ovo je priča o gradu iz kojeg je neko potekao, o roditeljima, o prvoj ljubavi, poljupcu, seksu, željom da smo dio mnogo kul društva i da budemo nešto što nismo. Kad ga konačno odgledate dobro zapamtite prvu scenu jer je jako važna za kadar koji će se desiti prije odjavne špice.
Izvor: Milorad Milovanović za Noizz.rs
Foto: Proifimedia
-200x200-rez.jpg)
