Nakon potpunog ludila koje je zahvatilo planetu povodom premijere filma After, bazirane na romanima Anne Todd pod istim nazivom samo u nekoliko nastavaka( Poslije svega, Poslije svega pad, Poslije svega sudar), riješili smo da za vas na Mravinjaku istražimo i napišemo više o fenomenu fanfikcije.
Za sve one koji nisu upoznati sa nastankom malopre pomentutog serijala, evo nekoliko riječi. Dakle Anna Todd, djevojka iz Ohaja, obožavala je da čita fanfikciju. Taman kada je pročitala sve što ju je ikada zanimalo, i činilo se da je ostala bez dobrog štiva za dalje, Ana je otkrila svoju pravu ljubav, britanski bend One Direction, a posebno joj se dopao Harry Styles.
U to vrijeme je otkrila i Whattpad , najveću online platformu za pisanje fanfikcije i tako je sve počelo.. Inspirisana Harryjem i svim mogućim pričama o njemu, riješila je da kreira svoju, u kojoj je Hardin( Harry) običan momak koji se zaljubljuje u običnu djevojku sa koledža..
70% čitavog romana napisala je na telefonu, a pisala je kad i gdje je stizala, u prodavnici, kod doktora, kod zubara, svuda!
Da skratimo priču, ubrzo je su milioni čitalaca počeli da je prate, pa je tako i ponuda izdavačke kuće ubrzo stigla. Anna je do sad napisala 10 romana.
Nezavisno od toga šta vi mislite o tome( da li su vam ovakvi serijali totalno bljak ili ih se ne možete zasititi), Fanfiction nije nova pojava, samo je razvoj interneta omogućio da postane masovna i svima dostupna, a spisateljicama iz sjenke(bar nekima od njih) da postanu planetarno popularne i da zgrnu ozbiljan novac..
Dakle, šta je fanfiction?
Fanfiction, poznat još kao fanfic ili fic, pisana je forma koju proizvode fanovi, a koristi se već prethodno osmišljenim likovima i/ili prostorima pozajmljenim iz drugih priča. Autori/ce fanfictiona nemaju autorska prava na pozajmljene protagoniste pa svoje priče mogu objaviti, distribuirati i dijeliti s ostalim fanovima, ali isključivo besplatno.
Pitanje fanfictiona stoga postaje čist rad iz ljubavi. Pisci i spisateljice fanfica svjesni su da u toj aktivnosti ne leži zarada, pa to rade iz raznih, uglavnom čisto kreativnih pobuda. No funkcionalnost ove definicije narušena je onog trenutka kada u obzir uzmemo veliko bogatstvo proizašlo iz profesionalno proizvedenih priča koje, kao i fanfiction, posuđuju iz širokog spektra književnosti i umjetnosti, odnosno iz domene javnog dobra.
Dnevnik Bridget Jones, Zaljubljeni Shakespeare, Clueless, Inglourious Basterds, Penelopijada Margaret Atwood, Široko Sargaško more, Love Never Dies (nastavak Fantoma u Operi) samo su neki od filmova, knjiga i scenarija napisanih u 20. i 21. vijeku koji su u svojoj srži – fanfiction.
To znači da su potpuno ili dijelom bazirani na književnim klasicima ili istorijii, a danas ih i same smatramo klasicima. Onog trenutka kada je u okviru neke knjige, filma, mjuzikla, stripa ili bilo kakve originalne priče stvoren fandom (zajednica fanova koja okružuje neku knjigu, film itd.) gotovo sa sigurnošću možemo reći da je za isti napisan barem jedan fanfiction.
Fandomi internet doba, kao i fandomi u doba prije interneta, redovno su zatvorene zajednice koje bez cenzure, s vlastitim pravilima i vokabularom vode svoje fandome, kreativno se izražavajući kroz likovnu umjetnost (fanart), književnost (fanfiction), glazbu, cosplay, role-playing te mnoge druge organizovane (javne) i privatne aktivnosti.
U mainstreamu se takvo nešto nikad nije posebno spominjalo sve do prije par godina kada je engleska autorka E. L. James objavila svoju prvu knjigu 50 nijansi sive. Termin fanfiction odjednom je planuo u svim velikim medijima koji su pisali i izvještavali o “internacionalnom fenomenu” njene trilogije proizašle iz fanfictiona posvjećenog Sumraku.
Odjednom, šira je javnost po prvi put čula za fanfic. Nakon 50 nijansi sive postalo je sasvim normalno viđati članke o autori(ka)ma fanfictiona koji su uspješno objavili originalnu knjigu, o fenomenu fanfictiona koji preuzima svijet i članke napisane isključivo sa svrhom ismijavanja pojedinih fanfiction priča.
Također, Anne Jamison napisala je i knjigu o tom fenomenu na koju su osvrnuli brojni poznati portali, a prije neku godinu bestseler na listi New York Timesa bio je roman Fangirl američke književnice Rainbow Rowell u kojem je protagonistica romana autorka fanfictiona o Simonu Snowu, modelovanom na Harryju Potteru. Međutim, naučne literature o fanfictionu nema mnogo te je teorija fanfictiona još uvijek područje u nastajanju.
Vrlo se često pretpostavlja da fanfiction pišu srednjovječne žene ili tinejdžerke koje sanjare o svojim omiljenim parovima (još znanima kao i OTP – one true pairing) iz knjiga, filmova i stripova pa da bi utolile svoje emocionalne nagone za nastavkom ili produženjem nekog aspekta svoje omiljene priče, pribjegavaju tome da ih same napišu, podijele i na taj način ispune svoje žudnje. Takve priče trivijalne su na sve moguće načine, prepune klišea i loše napisanog seksa. Biti pisac ili spisateljica fanfictiona, misli se, sramotno je za svakoga ko se smatra ozbiljnim umjetnikom.
Istina je, naime, potpuno drugačija. Većina klišea koji okružuju fanfiction nisu tačni, a duboke arhive fanfictiona posjeduju kvalitetno napisane priče, baš kao i one loše. Samo 2010. na stranici FanFiction.net bilo je dostupno preko 3 miliona priča, a preko 3 miliona nedostupnih bilo je izbrisano od strane autora ili stranice tokom vremena. Od tog konkretnog istraživanja prošlo je dosta godina, a u međuvremenu su se brojke drastično povećale. Već te statistike jasno daju do znanja koliko je bogata samo platforma FanFiction.net i koliko talentovanih mladih žena i muškaraca pišu fanficove. Apsurdno je, kad uzmemo u obzir takve brojke, generalizovati čitav žanr kao “šund literaturu”.
Kao format, fanfiction je apsolutno savršen za dobijanje brzog odgovora i konstruktivnih kritika na “najnovije poglavlje” i zato se mnogi upravo na fanfictionu okušavaju u pisanju prije nego što krenu u “profesionalne” vode. Fanfiction jest teško pratiti i njegovati, baš zbog nevjerojatne količine tekstova koji se svakodnevno objavljuju i kolaju internetom.
U mnoštvu početničkih, poluamaterskih i profesionalno napisanih priča, mogu se naći i pravi dragulji književnosti – čistog, altruističkog, intenzivnog i iznad svega apsolutno slobodnog pričanja priča. Takav format nije ograničen nikakvim zakonima fikcije i kanona: Aragorn se može zateći u Westerosu i zaljubiti u Daenerys Targaryen, dok se Darth Vader može prošetati Narnijom.
Upravo u takvom svijetu bez granica, gdje svako može ispuniti svoje želje, biti što želi, zaljubiti se u koga želi, izgledati kako želi, mnogi odluče boraviti. Takav svijet za neke može predstavljati eskapizam, a za mnoge autor(k)e ima i subverzivnu ulogu jer njime mogu sami kreativno ostvariti ono što se u originalnim pričama rijetko pojavljuje stoga što su češće bazirane na heteronormativnosti, u čemu se samo jedan dio publike može pronaći, dok je drugi nevidljiv.
Također, autor/ka putem fanfictiona može, na primjer, mijenjati kraj priče ukoliko ga lično ne smatra zadovoljavajućim, može istražiti aspekte odnosa ili karaktera likova dublje nego što je to moguće u originalnoj priči.
Pisci i spisateljice fanfictiona gotovo uvijek pišu pod pseudonimom i u svojoj su anonimnosti apsolutno slobodni. U nekim slučajevima oni biraju da ne otkriju svoj pol, no ne toliko iz straha da će se njihova proza posmatrati na način na koji se pomsatra proza ženskih autorki ili muških autora izvan svijeta fanfictiona, već iz raznih drugih razloga: želje za apsolutnom anonimnošću ili odbijanja da izaberu između binarnosti muškog i ženskog spola (koji se nude kao dvije od tri opcije pri izradi accounta na stranici FanFiction.net, treći je “nedefinisani”).
Ponekad je u pitanju i igra autora ili autorki, koji žele da “testiraju” hoće li njihovi čitatelji biti u stanju da pogode njihov pol iz čistog teksta. Pol konkretne osobe koja piše poprilično je nebitan u fanfictionu, jednako kao i bilo koja druga orijentacija osobe koja stoji iza fanfica. Ono što se u prvom redu posmatra i sudi jeste sam tekst.
Pravila fanfictiona, kao i ono što čini “dobar fanfiction”, sada su već nauka za sebe. Da bi se arhiva radova, ogromna poput ove, mogla iole uspješno organizovati, kreatori/ke fanfiction stranica i sami autori i autorke došli su do nekolicine nepisanih pravila kategorizacije i katalogizacije priča. Kreatori/ke stranice ponudili su alat za dotičnu kategorizaciju, ali na autori(ka)ma leži zadatak da svoju priču pravilno kategorišuu. Taj postupak u njihovom je interesu, jer jedino tako mogu računati na to da će njihovu priču pronaći ljudi zainteresovani baš za tu konkretnu dužinu fanfica, žanr, likove, rating priče (K, K+, T, M), jezik i tako dalje.
Odnosi, događaji i prostori originalne priče (kanona) u fanfictionu se mijenjaju, manifestujući se kroz cijeli niz verzija, perspektiva i svjetova. Konačni rezultati tih kreativnih intervencija, prepunih mašte i imaginacije, jesu priče kakve autori/ke i njihovo čitateljstvo žele da čitaju i gdje je iščekivanje svakog novog poglavlja uzbudljivo ukoliko je priča dobra.
Kao što je naglasila i blogerka Foz Meadows, poznata po tome što je na svom blogu naveliko pisala o fanfictionu, autori/ke i čitatelji/ke fanfictiona ne biraju koje će od brojnih priča “izbiti” u mainstream. Nažalost, većinu puta to su priče poput 50 nijansi sive ili erotskih kratkih priča od pet stotina riječi o članovima grupe One Direction. Na osnovu takvih primjera ne treba suditi čitavoj platformi koja broji više od 50 godina postojanja i svakim danom postaje sve veća.
Da ovdje polako privedemo priču kraju, svjetskim fenomenom, kako smo i započeli, pomenućemo samo još jedan zanimljiv podatak koji se tiče opet, pomame za posljednjom sezonom čuvenog GOTa, koja je upravo u toku.
I Game of Thrones radjen je po serijalu knjiga Dž.R.R. Martina, Pjesma leda i vatre, no dogodilo se da je serija po radnji pretekla radnju romana po kojem je nastala!
Pisac je dobro poznat po otvorenom protivljenju fanfic literaturi, u kojem je išao tako daleko da je pretio tužbama svima koji bi se usudili da pozajme njegove likove i odrede im željenu sudbinu, a ispostavilo se da je u čitavoj priči ispao prilično licemjeran. Jer , čini se da su likovi i radnja od trenutka kada se serija nastavila bez osvrta na konkretan roman (jer još nije napisan) poprilično prilagođeni ukusu publike i njenom očekivanju, a šta je to nego dobri stari fanfiction- ljutio se Dž.R.R.Martin ili ne..
Autor: Jelena Vukić uz pomoć muf.com.hr
Foto: Whattpad, paperdarts.com, pinterest, esquire
-200x200-rez.jpg)
