"Čovjek je najgora životinja." Misao,ne mogu sa sigurnošću reći čija, ali upečatljiva. Uvijek sam se tome protivila govoreći kako svaki čovjek mora imati ono nešto posebno, najbolje, što samo on zna tako i samim tim ne dozvoljavala da se tako govori o čovječanstvu.
Međutim, vrijeme je i ovog puta odigralo svoju ulogu i pokazalo mi u kakvom je to okruženju morao biti onaj koji je to rekao. Danas, ja sam u takvom okruženju. Ja to zovem 'naša mala džungla'.
Ljudi bez moralnih načela, bez pozitivne energije, stalno oprezni da ne izgovore nešto što bi neko od pripadnika džungle mogao zloupotrijebiti. Ljudi koji ne pričaju o knjigama, društvu, sistemu, lovu ili zemljoradnji, ne pravimo razliku...već o manama onih koji u toj džungli sa njima provode dane ili aktivnosti kojom se bave.
Konstantno žaljenje, pravljenje smicalica jednih drugima, lijepo govori u prisustvu odredjenog pripadnika naše male dzungle, a vec 3 sekunde nakon što mu je ugledao ledja osipa drvlje i kamenje po istom. I drži predavanje kako tako treba. U našoj maloj džungli vaze sledeća pravila, odnosno zapovijesti:
1. Budi nervozan;
2. Nista nikome ne daj (budi sebičan);
3. Ogovaraj;
4. Pravi se fin dok ne ode onaj ko je ispred sebe;
5. Budi bezosjećajan, ne mari za ljude sa kojima provodiš 8 ili vise sati svakoga dana;
6. Nikome ne pomaži;
7. Ignoriši ljude oko sebe kada ti govore,jer te onda prepoznaju kao dominantnog;
8. Ne budi kulturan, prećuti "hvala" i sve ostalo što pripada pojmu 'opšta kultura';
9. I obavezno ne zaboravi da se dogovoriš da sa nekim ogovaraš uz kafu.
Ako nisi takav( a jasno je da je odlično ako niste takvi) pripadnici džungle te prihvate kao organizam strano tijelo,bez obzira sto mu cini dobro. Pokušavaju da odbace ali ne mogu,jer si već tu i radiš dobro ono zbog čega si tu.
A šta ti traziš u toj džungli ?
Pa svakog dana se pitaš da li moguće da se na jednom mjestu postoje ljudi svi identičnih principa, odnosno besprincipijelnih, jer to principi nisu.
Kako sam ja bas na ovo nabasala ?
Vjerovatno još jedna životna lekcija. Nećemo ponovo o krivim Drinama, jer svi znamo, nemoguće je ispraviti. Tu sam dok završim ono zbog čega sam prvenstveno ovdje i nakon toga nimalo mi naša mala dzungla neće nedostajati.
I onako kako sam započela ovaj tekst tako ću ga i završiti. Banalan primjer društva svakodnevno mi misao odnese na tu rečenicu. Više sam ljudskosti u krivom pred zakonom mogla pronaći, više srca, nego u pripadnicima naše male džungle. Zaista, čovjek ako uskrati sebi osjećaj i bude vođen sebičlukom postane gori od životinje.
Treba živjeti punog srca.
Autor: Violeta Femić
Foto: rageofsesaon, pinterest
-200x200-rez.jpg)
