#Putovanja

IZ NAŠEG UGLA: PRAG

Od malih nogu slušala sam priče o prabaki čehinji, koja je početkom prošlog vijeka iz velikog grada zbog ljubavi došla u Beograd gdje je i ostala do kraja svog života. Knedle i kupus su bile sastavni dio svakog porodičnog ručka, knedle sa šljivama i nudle omiljeni slatkiš, a Uskrs uz kolač u obliku jagnjeta , sa jajima poređanim okolo bio je najiščekivaniji događaj u godini( čak i „onih“ godina).

Te predivne priče moje majke i moje bake, utkale su ljubav prema ovoj zemlji, iako taj procjenat krvi nije bio toliki da bih je nazivala svojom, Češka mi ipak je uvijek bila bliska i budila znatiželju.

I tako, iako proputovah pola svijeta, Prag, grad iz moje mašte i snova, Češka zemlja mojih predaka, dođoše na red tek nedavno..

Dok kroz predgrađe prilazim gradu, posmatram zgrade, praznjikave ulice i mislim, hmmm.. Pa gdje je taj grad o kome svi toliko pričaju?

A onda taxi prelazi preko brda , kroz uvijene ulice dolazi do rijeke i meni zastaje dah!

Imam utisak da sam u Diznijevom crtanom filmu, da u balskoj haljini koračam ulicama od kaldrme, oko mene čipkane fasade, svaka ljepša od ove do nje, oblake paraju decentno osvjetljeni vrhovi katedrala, mlad mjesec obasjava uličice starog mjesta, u vazduhu miris cimeta i piva a hiljade i hiljade ljudi omađijani šetaju u nevjerici se diveći ovoj magiji pred sobom!

Neću izgubiti staklenu cipelicu jer svog princa odavno čvrsto držim za ruku, ali se za telefon plašim, i u dilemi sam da li da slikam okom aparata ili okom duše, i sve ovo ljubomorno sačuvam samo za nas dvoje..

Prag je bajka uživo. Prag je divota na svakom ćošku. Prag je ukus, Prag je miris, Prag je muzika. Prag je divna dama obučena u čipku jer je Prag/ Praha na češkom, ženskog roda, poznata pod nazivom „majka svih gradova“.

Sljedećeg jutra odlazim na Karlov most. On je čudesan, ali ne zamjerite što ga neću opisivati. On se mora doživjeti.

Sa njega je najljepši pogled na zamak, na grad, na rijeku. Kažu da ko se poljubi ispod velikog luka mosta, ostaje zauvijek zajedno.

A rijeka, e to je već posebna priča.

Na most dolazim spremna sa slušalicama u ušima. Puštam sebi od djetinjstva omiljenu Smetaninu „Vltavu“( Vltava- od staronjemačkog wilt ahwa – divlja voda) i slušam njegovu priču tako savršeno ispričanu notama da su sve riječi suvišne. Posmatram rijeku sa mosta i uz simfoniju koja nosi njeno ime shvatam kompozitorov ponos i ljubav prema svojoj zemlji . Jer na koju god stranu da se okrenete ljepota vas okružuje.

Koliko Česi vole svoj grad govori podatak da su ga besomučno renovirali poslije svakog rata, bombe, požara. Ako je stradala gotika, zamijenilo je barok, ali nema ruševina , olupina , bola. Sloj je nov i ide se dalje.

Koliko su željeli manjinama da obezbijede ugodan boravak u njemu ( možda da se iskupe za strahote kojima je ovaj narod bio izložen vijekovima, a najpoznatiji među njima Franc Kafka)govori Jevrejska četvrt kompletno preuređena od strane francuskih arhitekata, dovedenih da je srede po uzoru na Pariz. Ovaj dio grada je vijekovima unazad bio naseljen Jevrejima, u jednom dugom periodu bio je geto i jedino mjesto gdje su jevreji smjeli da žive. Prenatrpan, prljav i na jako lošem glasu. Tako blizu, a zidinama odvojen centra svijeta.

Preuređenjem je pretvoren u predivnu četvrt u kojoj o prošlim vremenima svjedoče jedino 6 preživjelih sinagoga i najstarije jevrejsko groblje u Evropi. Priča kaže da upravo ono poslužilo kao inspiracija za čuveni spomenik Jevrejima u Berlinu, gdje neravno tlo i spomenici različite visine podsjećaju na ovo groblje koje se uslijed nedostatka prostora širilo samo u dubinu.

Pariz je kao inspiracija poslužio nekolicini članova "Kluba čeških turista" , koji su se na sajmu u Parizu 1889, oduševlili Ajfelovom kulom prikazanom na istom, pa riješili da u Pragu izgrade malo drugačiju i znatno manju verziju neobične kule, koja i danas ponosno stoji na brdu Petšin .

Koliko Česi vole muziku i kluturu, govori i podatak da je nakon rušenja komunizma, prva stvar koju je novi predsjednik uradio za svoj narod, bio koncert Roling Stonsa. Priča se da je Mik Džeger bio toliko očaran ljepotom katedrale Svetog Vita, da je on lično platio njeno osvetljenje.

Koliko Česi poštuju mlade, svjedoči Metronom podignut 1992 na brdu Letna, na čijem je mjestu nekada stajao spomenik Staljinu, a danas je okupljalište maldih gdje uz pivo i DJa žurka ne prestaje.

A vole i turiste kojih ima na hiljade i danju i noću, i ljeti i zimi jer su valjda svjesni ljepote u kojoj žive pa razumiju potrebu drugih da makar na kratko u njoj uživaju.

Kao i uvijek , kada imam razlog ( a nije češka krv, obećavam) opet vas molim da probate knedle, od krompira ili hleba, kupus kisjeli ili crveni slatkasti, koljenicu ili čorbu od krompira. Zaobiđite brzu hranu i dajte šansu lokalnim specijalitetima, nećete se pokajati.

Možda je bolje da nemate plan obilaska grada, jer će na svakom ćošku iskakati nešto neplanirano što ćete morati da vidite. Predznanje poželjno kako biste svhatili zašto se ime Karla IV toliko spominje i koliko smo mu svi zahvalni za sve ono što je uradio i u čemu i danas uživamo.

Da li ćete slikati fotoaparatom ili dušom, ostaje na vama, ali je sigurno da ćete uživati u živoj bajci, u snu i javi, i otići sa željom da se barem na kratko opet vratite u čarobni Prag!