#Putovanja

IZ NAŠEG UGLA : VILNJUS

Kada kažem egzotika sve više mislim na neke daleke države sjevera nego na tropske destinacije. Malo su mi se izlizali i Maldivi i Havaji, mada, priznajem, ne bih imala ništa protiv..

No , zabačeni, daleki sjever Evrope u meni je uvijek izazivao uzbuđenje, pa tako prizvah sebi kratki put u Vilnjus, glavni grad Litvanije.

Vilnjus, predivni ušuškani grad, bajkovite arhitekture. Leži na dvije rijeke , Neris i Nemunas. Geografski centar Evrope. Iako broji preko 650 000 stanovnika, srce grada, stari dio, čini kaldrmisani lavirint uskih ulica koje skrivaju predivne crkve, zanatske radnje , restorane, stvara utisak varošice a ne velegrada.

Kako je osnovan je davne 1323 godine, čitav grad krase građevine gotskog i baroknog stila u čijim fasadama možete uživati jer su obnovljene, očuvane vrednovane..

Ulice su čiste do te mjere, da je pronaći bačeni pikavac ili papir, rijetko skoro kao sedmica na Lotou. Zaista osvježavajuće i lijepo, i djeluje nekako prirodno kako i treba da bude, pa mi je došlo da pitam gradske vlasti KAKO?!, ne bih li prenijela modus operandi i u naše krajeve..

Hrana

Ne znam da li je zbog mrve češke krvi koju imam ili prosto volim tijesto i i knedle, ali hrana u Litvaniji je fantastična! Spojevi i bogatstvo ukusa su me potpuno oborili s nogu. Kombinovanje namirnica je totalno drugačije nego na šta smo navikli pa je moje nepce bilo radosno i uzbuđeno kao malo dijete prilikom svakog obroka!

Salate su pune sitnih pečuraka iz turšije i crvenog luka, knedle su gnjecave i velike okupane u hiljadu jednom sosu, a meni posebno zanimljivo je što je "mirođija" zaista u „svakoj čorbi“ ! Moj omiljeni začin je dio salate, čorbe, sosa, preliva za meso, pa čak i čipsa! Dakle mirođije ima svudaaaa! Doduše, sladoled nisam probala ;)

Ćilibar

Litvansko zlato. Brojne prodavnice ćilibara, svih oblika i veličina. Prstenovi, broševi, magneti, skupture, narukvice, ogrlice..

Iako možda niste ljubitelj ovakve vrste nakita, ne bi bilo loše da znate da se ćilibar (fosilna smola), iako nema strukturu minerala, smatra dragim kamenom. Posebno interesantno je da ima ljekovito dejstvo, ublažava tegobe rasta zubića kod beba, a kažu da umanjuje tegobe kod upaljene štitne žlijezde, smiruje srce i poboljšava san. Pa kome onda trebaju dijamanti?!

Kao uvijek dobro pripremljen putnik, i za ovaj grad sam imala plan. Obišla centar grada i važne znamenitosti koje ću vam nabrojati na kraju, ali je jedna posebno privukla moju pažnju, pa sam odlučila da je posjetim, i rizikujem, jer kometari na raznim sajtovima nisu baš bili obećavajući.

Parkas Europas- Evropski park

Da mogu, sada bih mahala rukama, pričala 300 na sat i izbečila oči, ne bih li vam dočarala svoje oduševljenje ovim fantastičnim mjestom!

Na 20-tak km od grada, pre skoro 30 godina mladi Litvanski umjetnik Gintas Karosas , od tada 19!!!!! godina, napravio je najveću galeriju konceptualne umjetnosti u Evropi! Okupio preko 30 izlagača iz čitavog svijeta i na 55ha zemlje napravio umjetničku zemlju čuda!

Šuma, obučena u nestvarne jesenje boje, dom je za preko 100 skulptura i instalacija umjetnika od Japana do Amerike.

Od čuvene instalacije samog tvorca parka, Infotree koju čine 3000 naslaganih televizora povezanih u ogromno drvo i Lenjinova statua pored, koji simbolizuju uticaj SSSRovske propagande na Litvaniju, do ogromnih jaja, Drinkig house i još mnogo, mnog , toga..

Dok držite pomalo nespretno (možda i namjerno) sastavljenu mapu sa popisom instalacija i mjestom gdje se nalaze, imate utisak da ste na nekom ličnom lovu na blago, pa otkrivanje svake nove ( a vjerujte dobro skrivene) umjetnine izaziva, sreću, oduševljenje i neizmjernu radost!

Preporuka! Preporuka! Preporuka!

Ulaz je 9 e, a do tamo možete autobusom, taksijem, Uberom. Sve zavisi od budžeta.

Međutim, moje toplo srce i oduševljenje ovim divnim gradom kvarila je jedna stvar. Hladnoća.

I pri tome ne mislim na hladni sjever Evrope.

Mislim na ljude.

Žive , rade, hodaju, prodaju, voze se, služe - bez osmjeha.

Nema ga. Ne možete ga izmamiti. Ni šalom, ni gestom, ni vašim osmjehom. Nagonski im se ne javlja na licu ni u situacijama gdje bi makar i kurtoazije radi , trebalo da bude tu.

A ja se stalno smijem. Svima.

No, izgleda da nismo svi isti, ni po dobrom ni po lošem. I dobro je vidjeti i drugačije od svog , to širi vidike.

U svakom slučaju, ako se odlučite da idete, uživajte u predivnim stvarima koje ovaj grad nudi , a na lica bez osmjeha gledajte kao posljedicu hladne klime koja ledi mišiće i sprečava svaku facijalnu ekspresiju. Ništa lično ;)