Šesnaestogodišnja Ksenija saopštila je roditeljima da ove zime ne želi da ide sa njima u Bugarsku na skijanje, već sa drugaricama na Kopaonik...
I dok je majci rastao pritisak zbog mogućih situacija kroz koje ćerka može da prođe na prvom samostalnom zimovanju, ona joj je euforično pričala kako će provesti prvi „pravi" odmor, kako je već snimila u čemu će skijati, o najpopularnijim klubovima koje će obići i kako će uživati u svojoj slobodi!
Moraš znati da je pitanje „Da li je i kada je pravo vrijeme dozvoliti djetetu u tinejdžerskom uzrastu da prvi put samo, bez nadzora ode na put“ problem je koji muči većinu roditelja.
Povjerenje je ključna stvar kada se donosi ovakva odluka.
Da bi ti dozvolili da sam odeš na odmor, prvo treba da ste u dobrim odnosima, bilo bi dobro da ti roditelji poznaju društvo (tu tvoja tajnovitost pada u vodu)i da su sa njima u dobrim odnosima..
Roditelji moraju da znaju sa kim ideš, na koji način putuješ gdje se ide, da li je to Crna Gora ili inostranstvo, kao i da li si sposoban/na da se sam brineš o sebi..
Ma kako ti to paradoksalno zvučalo, za ovaj podvig treba da budeš spreman ti ali i tvoji roditelji..
Možda bi bilo malo lakše ako si već ranije išao bez roditelja na odmor, preko kluba u kom treniraš, ili škole, i ti i oni nosite pozitivna iskustva, pa bi realno mogao da očekuješ da te roditelji već sa 16 godina (čitaj 2., 3. srednje) slobodno puste da otputuješ.
Dakle :
- ukoliko si svojim dosadašnjim ponašanjem potvrdio/la da tvoja zrelost odgovara očekivanoj
- da uredno vodiš ličnu higijenu
- održavaš svoju sobu, ponekad pomogneš u kući
- da znaš nešto da napraviš za jelo
- na šta i kako trošiš svoj džeparac i da li ga ponekad i sam zaradiš
- ukoliko ti je uspijeh u školi zadovoljavajući i možeš očekivati da te nagrade na ovaj način
Prvo odvajanje ovog tipa je stres za roditelja. Stres je i za tebe jer te čeka gomila nepoznatih stvari i situacija, ali i uživanja bez objašnjavanja..
Što roditelje najviše i plaši:
- da li ćeš poštovati dogovor o javljanju, a dovoljno je da pustiš poruku da si „živ/a i zdrav/a",
- da nećeš potrošiti novac prije nego što stigneš na odredište i da se nećeš opijati ili raditi ko zna šta
- da li ćeš konzumirati alkohol ili drogu,
- biti u središtu tuče,
- da li će te pokrasti,
- da li dobiti ili neku bolest,
- da li ide i tvoj dečko/djevojka
- da li ćete imati odnose...
Savjeti za roditelje:
Počnite da se pripremate za ovo pitanje i njegovu realizaciju što prije. Vježbajte u svojoj glavi čitav razgovor, odlazak, povratak.
Napravite listu pozitivnih i negativnih stvari i ne očajavajte ako ovih drugih bude više.
Vjerujte ovo će doći na red brže nego što se nadate, pa je bolje da budete spremni.
Utvrdite da vam je dijete spremno za ovaj poduhvat, dakle, dovoljno zrelo, samostalno, snalažljivo i naravno, da li je zaslužilo.
Kada odlučite da ispunjava sve gorenavedene zahtjeve, provjerite sa kim ide i probajte da razmijenite telefone sa roditeljima druge djece.
Pružite vašem djetetu sigurnost, jer koliko god da misli da je zreo, on/a mora da zna da će roditelj priskočiti u pomoć u slučaju neke nezgode ili bolesti.
Uputstva koja ćete mu dati prije odlaska na put neka budu kratka i osnovna, sve ih već zna jer ih ponavljate tolike godine.. Vjerujte odzvanjaće mu ušima kad ostane sam..
Npr, da pre svega ne dovodi u opasnost sebe i društvo sa kojim ide.
Kroz šalu napomenite da mu se i ljetovanje smiješi ako se ovdje dobro pokaže..
Morate dozvoliti mladoj osobi da se provodi i doživi nova iskustva i bez vas. Tu vi pokazujete povjerenje ali i zrelost kao osoba i kao roditelj. Ovako ćete dijete naučiti samostalnosti i spontano ga pripremiti za život bez vas, jer to i radite sve vrijeme, zar ne?
A kada ode, sjedite, skuvajte kafu i sjetite se kako ste i vi jednoga dana prvi put otišli negdje sami i uz pozitivne misli uživajte i budite ponosni na sebe i svoje dijete.
Savjet za tinejdžere:
Pokušaj da svojim stavom i cjelokupnim utiskom ostavljaš utisak povjerenja svojim roditeljima. Oni razumiju tvoje godine i glupiranja, ali nemoj pretjerivati. Potrudi se da budeš najbolja verzija sebe i da bar djelimično ispunjavaš ono što od tebe traže. Prije svega da bi odnosi u kući bili dobri, a onda i da bi mogao da tražiš da ideš sam na put i dobiješ pozitivan odgovor.
Razumijem da te ne razumiju i da ponekad previše traže. Vjeruj da to rade iz ljubavi i brige, želje da izrasteš u zrelo , odgovorno biće čiju će djecu čuvati jednog dana.
A znaj da se djelićem mozga i plaše upravo zato što znaju koliko su nemogući bili dok su bili tvojih godina..
Autor: Jelena Vukić
-200x200-rez.jpg)
