1. "Mene niko ne razumije."
Ova rečenica može da se odnosi na mnogo toga: od načina razmišljanja, stavova, muzike, oblačenja. Tinejdž doba je doba eksperimentisanja, naročito misaonog. Tada misliš da si dovoljno odrastao za sve, ali ti svi drugi govore suprotno.
Ko je tu u pravu?
Baš niko i svako!
I ja mrzim ovakve kontradiktorne odgovore, ali prosto je tako. Jednog dana ćeš se probuditi i tvoje odluke mogu biti dovoljno dobre kao odluke neke zrele osobe, ali već sljedećeg to ne mora biti slučaj.
Tvoje viđenje svijeta je pretjerano, prenaglašeno i bajkovito-može biti i u pozitivnom i u negativnom smjeru. I neka bude tako dok je pozitivno, ako nije mijenjaj. To što misliš da ćeš sve lako i da je svijet dobro mjesto puno misterija koje treba da otkriješ, u pravu si. I svaki put kada roditelji i stariji braća i sestre pokušaju da te "spuste na zemlju" neka ih, jer su u ovoj priči svi u pravu.
Ne radi se o nerazumijevanju, već samo o načinu gledanja na stvari - djeca i tinejdžeri su mnogo veći optimisti od odraslih. Svaki tinejdžer ima svoj svijet u koji ide kada želi da pobjegne od svakodnevih obaveza, gunđanja, škole. Nekad je to mir sobe, igrice, dnevnik, a nekad samo djelić mašte koji jednog dana može postati i lijepa stvarnost.
Dakle, normalno je da te niko ne razumije, jer ti još ne razumiješ sebe i to što se neko dere na tebe zbog tog nerazumijevanja, nema to u većini slučajeva veze sa tobom, već sa dosadnim šefom na poslu tvojih roditelja. Nije ni odraslima lako!
2. Muzika i oblačenje.
Potpuno je normalno da tvoji roditelji, generalno većina starijih, ne razumije muziku koju ti slušaš i način na koji želiš da se oblačiš. To je posljedica toga što su oni malo zaboravili šta su slušali i kako su se oblačili kada su bili u tom dobu i kako su i njih ganjali njihovi roditelji kao i oni tebe sad. Najveći problem njihove i vaše generacije je ogroman tehnološki jaz. Tehnologija, a sa njima i djeca veoma brzo sazrijevaju, pa smo se svi tu negde malo pogubili.
Ugrubo se tinejdžeri dijele na one otvorenije i one koji su povučeniji u školi, u društvu, ali jedno je sigurno, većina vas je potuno drugačija kada je kod kuće i kada je van nje. Možda je to bolja podjela, ako ih uopšte treba praviti. Zašto je to tako? U kući se nalaze osobe koje morate da slušate i da im se povinujete šta god vi mislili, dok napolju nije tako. Koju god da slušaš muziku, a da nije muzika iz mladosti tvojih roditelja, mora biti reakcije, većina je negativna. I to je normalno. Oblačiti se "provokativno", "urbano", "klošarski" nije stvar odjeće, već stvar izražavanja u tim godinama, a to što što su se tvoji roditelji odavno izrazili ne znači da ti ne treba to da radiš.
Ono što je najbitnije je da se ne ide u ekstremne situacije kod odjeće, jer ona može da govori nešto drugo od onoga što ti želiš. To je ono što stariji žele da ti kažu kroz gunđanje, ali opet, nije ni njima lako što je do skoro njihova djevojčica nosila leptiriće u kosi, a danas nosi brushalter koji viri iz majce. Nije to lijepo. Ako viri tvojim uzorima na tv-u, ne znači da treba da viri i tebi, ti ipak ideš u školu, a ne na binu.
3. Sex teme
U petom razredu si išla kroz kući u pjevala "Let it go...", a danas u šestom ideš i recituješ stihove pjesme "Mimi Mercedez". Ništa novo, ništa neviđeno. Vjerovatno je većina djevojčica danas naučilo više o sexu uz Mimi Mercedez, a dječaci uz Marlon Brutal, nego iz knjiga ili od roditelja. Zašto?
Većina roditelja prirodno misli da njihovoj djeci neće biti vrijeme za seksualne aktivnosti bar do kraja srednje škole. Svi oni, naravno negdje u sebi znaju da to danas nije baš tako, ali ipak rijetko koji će roditelj dati djetetu neku knjigu o sexu ili popričati o tome sa djecom prije srednje škole. A šta do tad? Svi znamo da se djeca/tinejdžeri susreću sa fizičkim promjenema već u osnovnoj školi, što automatski znači da će oni i razmišljati o njima, a to sve vodi ka promjenama u famoznim polnim regijama. Glupo je to pominjati roditeljima kad to već oni ne pominju, pa je najlakše konsultovati google. Ima tu svega, na sreću ili nažalost, mogu se naći neki odgovori, ali oni najbitniji ipak ne.
Možda je kliše, ali o tim stvarima je najbolje razgovarati sa roditeljima. Ako se oni već stide da započnu tu temu, jer iz straha odlažu, opravdavajući sebe da nije još vrijeme, pitajte vi. Djeca umeju da itekako budu zrelija od roditelja, pa je ova situacija najbolja za to. Pitaj ih sve što te zanima, stavi im do znanja da ne pitaš to zato što treba da imaš sex sutra uveče, već što ti osjećaš da ti je vrijeme da treba da se upoznaješ sa tom temom. Kad oni vide da je to zaista tako, pomoći će ti bolje nego bilo kakav tekst na netu! I bolje od svakog "iskusnog" drugara iz škole koji je već poljubio toliko djevojčica i koji zna sve o pornićima: nije i ne zna!
4. Depresivne misli
Svako dijete posegne za lošim mislima kada misli da će biti kažnjeno od strane roditelja ili zajednice u nekom smislu. Može to biti kazna, ismijevanje, ruganje, kako god, loše je. Ako si dobio lošu ocjenu, napravio disciplinsku grešku i sl. sigurno si bar jednom pomislio kako bi bilo dobro da se sad razbolim, pa će roditelji da brinu oko toga, a ne oko ocjene. Svašta djeca rade, pune novine primjera, bježe od kuće, samopovređuju se, ali na način da se to vidi. Sve samo da se skrene pažnja sa loših djela.
Prvo i najbitnije, loša ocjena nije najgora stvar na svijetu koliko god vi mislili da vaši roditelji tako misle. Ne misle, daleko od toga, samo se iznerviraju u trenutku. Za svaku lošu stvar koju uradite, odgovorni su vaši roditelji i njihova reakcija je posljedica toga što oni odmah misle da je vaš neuspjeh njihov. Kada budete bili sami odgovorni za svoje postupke, nećete imati nekoga da vam gunđa, ali ni da popravlja stvari za vama. Dakle, prije nego što posegnete za depresivnim i negativnim mislima u rješavanju realnog problema, odmah znajte da nema ništa od toga. Bolje se bacite u pravo rješavanje problema, jer misli neće popraviti ocjenu niti obnoviti razbijen prozor. Negativnost ne donosi baš ništa, već samo pozitivna motivisanost.
5. Zabranjene supstance
Mnoga djeca se već u osnovnoj školi susreću sa cigarama, alkoholom, pa i drogama. Tako je već dugo, i jedino je bitno pitanje da li ćeš probati nešto od toga ili ne. "Radoznalost je ubila mačku" može da se ostvari, ali i ne mora, kao i svaka generalizacija na svijetu. Ono ne znači da ja mislim da treba da se proba sve što ne treba, već da ne dozvoliš da jedini razlog tvog eksperimentisanja bude radoznalost ili ono čuveno "ako je on/ona mogu i ja." Ovo drugo će tek biti prisutno kasnije u životu kada odrastete vjerovali ili ne, a ono prvo je dobra stvar samo ako se pravilno usmjeri.
Cigare kao cigare ne donose ništa dobro, ali baš ništa, neko kaže da smiruju, ali i to je indivudalno, a uostalom šta tebe toliko ima da smiruje u sedmom razredu? Alkohol je malo drugačiji, jer u većim količinama gubiš svijest o tome šta radiš. Ti si tinedžer i već dovoljno ne znaš šta radiš na ovoj našoj planeti, samo ti još fali koja čašica alkohola da te dodatno poremeti. Znam ja da ćeš ti to vjerovatno probati, i cigare i alkohol, jer nisi još dovoljno zreo da razmišljaš o posljedicama njihovog uticaja, ali zapamti jedno: nisu alkohol i cigara loši po tinejdžere, samo jer su roditelji tako rekli, već zato što to zaista jesu! Svaki ekstrem je loš i uvijek će biti, pa tako i preterano konzumiranje takvih supstanci, a za mlado tijelo kakvo je tvoje, svako konzumiranje alkohola i cigareta je preterano konzumiranje!
Izvor: elvisrb.blogspot.de
-200x200-rez.jpg)
