„Okruženi smo savršenstvom, tj iluzijama savršenstva, jer savršeno ne postoji.“
To mi je rekla starija drugarica. Bavi se marketingom i prodajom proizvoda za uljepšavanje. Glavni reklamni trik je predstaviti „savršenu“ figuru, kosu, kožu, usne, trepavice.. Predstaviti savršen model za kojim će svi da čeznu u potrazi za nemogućim.
Mislim, hajde se samo zapitajte da li je moguće da je sve baš tako kako reklama kaže?
Naravno da nije.
Pa ako sami na instagramu uljepšavamo fotke, zamislite šta sve radi tim stručnjaka kako bi prodao proizvod..
Obratite pažnju na jednu rekalmu za maskaru. U njoj se jasno vidi da djevojka ima vještačke trepavice.. A Kristijano Ronaldo u reklami za šampon.. A mi i dalje jurimo, patimo, očajavamo što nismo tako savršeni. .
To me ljuti. Jako.
Nego, moja poenta je nešto drugo. Upravo zbog nerealnih slika kojima nas bombarduju sa svih strana mi postajemo nezadovoljni sobom. Zašto nisam viši/a, niži/a, mršaviji/a, deblja/a, zašto nemam savršen ten, zašto mi je kosa ravna , zašto ovo, zašto ono..
Ok, neke stvari zavise od nas samih i od toga koliko vodimo računa o sebi. S druge strane, postoji jedna mala stvar koja se zove GEN putem koje smo bez pitanja naslijedili sve te divne osobine (psihofizičke) koje nas krase. Dakle, za dužinu nogu, boju kose ili očiju, obim bokova, možemo da krivimo najbliže prve srodnike(mamu i tatu ) ili da idemo daleko do čukun čukun baba čiji se dio gena našao na našem tijelu.
Ili je možda bolje prihvatiti sebe onakve kakvi jesmo?
Najlakše je očajavati, žaliti sebe i kriviti čukunbabu. Malo teže je prihvatiti i zavoljeti sebe.
Svako od nas je poseban na svoj način. Fizičke osobine su dio nas ali svakako ne jedina stvar na nama.
Pamet, šarm, obrazovanje, humor, su takođe stvari koje doprinose ostavljanju dobrog utiska i svakako dominatniji faktori od izgleda ili onoga što mi mislimo da je savršeno, a presudni za sklapanje i održavanje bilo kog odnosa.
Jer, budimo realni, niko se sa nama neće družiti jer imamo tako divnu kosu, krupne crne oči a ustvari smo narcisoid koji dalje od svog nosa ne može da vidi..
Zato ponekad volim da bacim pogled na neka dešavanja u svijetu. I tamo se pretjeruje kada je izgled u pitanju ali zato na bilo kom crvenom tepihu možete vidjeti toliko različitog a divnog svijeta. I visoke i niske, i lijepe i manje lijepe, i krupne i mršave..
Svi su uglavnomu u paru sa nekim isto tako savršeno / nesavršenim .
Onaj ko te voli i cijeni, sve te sitnice koje tvojem oku smetaju, voljeće i na njih neće obraćati pažnju.
Ljudi reaguju na spoljašnjost, ali je unutršanjost ono što nas čini onim što jesmo i što čini i održava naše odnose.
ZATO POČNI DA PRIHVATAŠ I VOLIŠ SEBE!
Da bio/la bolje raspoložen/a, da bi ljepše zračio/la, da bi pored opsjednutosti sobom i nebitnim stvarima, uspio/la da primjetiš koliko je život lijep. Koliko je lijep tvoj grad, ulice, palme, more, brda.. Koliko je divna tvoja najbolja drugarica i koliko je kul tvoj najbolji drug, i da im dozvoliš da vide koliko si i ti kul!
Autor: Jelena Vukić