KAKO SU MOJU MAJKU HTJELE DA BIJU DIZELAŠICE TAMO 90' I NEKE

Šok!!!

Moja majka.

Kratak opis:

Baka kaže o majci :

„ Bila je uvijek nasmijana, vesela, s živim očima punih ljubavi prema  svemu i   svakome.

I ko zaslužuje i ko ne. Bez loše misli, a kamoli namjere.

Lijepa i dopadljiva. Šarmantna i vragolasta. „ 

Takva je i  danas.

Meni lijepa i sve ljepša iznutra, bez trunke zavisti, ljubomore, čak i kada joj je teško.

Kako stari, čini mi se svakim danom sve više zrači.

Uvijek s željom i namjerom da da, da učini, da pomogne(što mog tatu posebno nervira).

 A mogu samo da zamislim kakva je bila  u vrijeme kada se ovo što mi je ispričala  događalo. .

Mlada lijepa, vesela,razdragana, omiljena .. Pjevala u horu, divno crtala, igrala lastiš.. Svima bila drug.

Blesava klinka.  Zaljubljivala se,  u nju su se zaljubljivali..

Znate već.   Dječija posla.   Danas imam dvije simpatije, sjutra nijednu..

I tako u krug..

Sve dok se jednog dana u nju nije zaljubio dječak iz odjeljenja.

Njen drugar još od prvog razreda.

Što se njemu tada desilo, da li su ga hormoni napali, počeo pubertet.. Ko zna.. Obasipao je pažnjom, gledao, pisao ceduljice, slao poklone,  bio više nego očigledan..Simpatičan.  Svi u razredu su ga zezali. Mamu nije zanimao. Bio joj je drug.

Međutim, “problem” je bio u tome i moram da naglasim njegov problem što je on tada imao djevojku.

Iz nižeg razreda. Možete misliti taj par. Najslađi par školi.. Djeca koja se vole..

Njegova djevojka – djevojčica, klinka kao i svi mi tada bila je veoma popularna . Kao i u svakoj školi postojalo je to neko super fancy cool drustvo, ekipa starijih razreda čiji je dio htio svako da bude. Svako je htio da sjedi, ispija kafe, priča sa njima. Da bude dio ekipe. A mogao je samo ko je bio dovoljno cool, po njihovim mjerilima..

Ova djevojčica od svojih tada 11 godina bila je ćerka poznatog privatnika koji je imao jako mnogo novca. Dolazila je džipom u školu kada se nije imalo benzina ni za fiću, ljetovala je u Egiptu kada drugi ni do Avale nisu mogli.. Oblačila se strava, imala prelijepog starijeg brata.. I naravno, snabdijevala je čitavo društvo skupim čokoladama, žvakama, poklonima .. Kapirate..

Kupovala je pažnju i ljubav i uvukla se u društvo.

Kako nije bila glupa a napunjena samopouzdanjem i osjećajem moći, stavom da je bolja od drugih zbog količine novca koju joj otac ima( a složićete se sigurno, kao i gomila djece danas) primjetila je da joj se dragi odljubio i zaljubio u nekog drugog.

Počela da bjesni. Otkrila je ko je u pitanju i krenula  da kuje plan. Prvo je počela da širi laži, da izmišlja priče o mojoj majci  prenosi neistine drugim djevojčicama, da pravi spletke, svađe, netrpeljivost.

Sistemski je smišlala neistine i stvorila  mrežu neprijatelja, koji su moju majku mrzjeli sve više svakoga dana. Odnosi u školi su se promijenili, sve je bilo čudno i zategnuto. Pravili su se klanovi malih pakosnih djevojčica koji mamu vrijedjale, podsmijevale se..

Ponavaljam opet, imala je 11 godina!!!

Onda se približio majčin rođendan i dugo očekivana žurka u vikendici.

Naravno da djeca nisu išla sama. Bile su ti jos dvije majke da vode računa o njima,  a taj vikend se iščekivao od početka drugog polugodišta.

Skupljala se hrana, slatkiši, snimale se kasete sa muzikom..

Uzbuđenje je raslo. Mala bogatašica i njen dragi  u medjuvremenu raskinuli tako da ona nije bila dio ove trupe.

A on je naravno jedva dočekao da provede vrijeme sa svojom novom ljubavlju.

Žurka je prošla sjajno. Baš kako su i željeli.

Dva dana uživanja, pjevanja , igranja..Vratili su se u grad puni uspomena.

Doživljaji su se prepričavali.

S druge strane kod zlobom potkovanih, nepozvanih, ljubomornih, zavist je rasla.

Tako se već sjutradan (nije se mnogo čekalo) u školi pročula priča kako ce doći neke dvije djevojke da tuku djevojčicu iz VI/2, poslije škole!?

Da je sve organizovano, i da će je čekati kada nastavnici odu.. Neke starije, iz srednje.

Kako su se informacije uvijek pa čak i tada i bez interneta širile brzinom munje(pogotovo kad je tuča u pitanju) to je došlo i do moje majke. Znala je da je ona ta.

Tada je majka duboko uzdahnula i nastavila:

“ Nije mi bilo svejedno. Jako sam se uplašila. Nisam imala gdje. Bogatašica je uspjela da nagovori moje nekadašnje drugarice da blokiraju izlaze iz škole kako ne bih mogla da pobjegnem,  i kako bi bila sigurna da ću  morati da prodjem kroz dvorište pravo na iznenađenje koje mi je spremala.

Koliko mi je dug bio taj dan. Samo sam željela da se sve završi što prije.

Konačno se oglasilo zvono za kraj nastave.

Svi nastavnici su otišli svojim kućama,  a ostali zaposleni nisu bili zainteresovani da se mješaju u dječija posla, niti da provjere ko su dvije nepoznate osobe sumnjivog izgleda, što stoje  i nekoga čekaju .

Dvije krupne djevojke  stajale su  po sred dvorišta.

Mamu nisam mogla da zovem(nije bilo mobilnih),  a i da sam mogla, nisam htjela da je opterećujem svojim životom.  A i šta bi ona mogla?

Ona i tata su se razvodili. Nakon godina muke riješili su da je tako bolje, za njih valjda.. Nas niko nije pitao.  Brat je otišao sa tatom. Bile smo same. Bilo joj je teško. Bila je jako tužna, a i ja sa njom.

Više sam vremena provodila kod bake koju tek nisam mogla da davim .. Kako bi mi ona pomogla? Razumiješ sine..“

Rekla mi je dok su mi se oči punile suzama..

“ Htjela sam sama da se izborim sa svim. Nanijeta mi je nepravda.  Nisam bila kriva. A ispaštam. Batine su najmanji problem. Modrice će proći. Ali će zauvjek ostati osećaj srama i mene same kako bez ičije pomoći trpim teror na sred školskog dvorišta na očigled cijele škole. Ni kriva ni dužna.

Riješila sam da se krijem. Po školi, po učionicama, da tražim izlaz i spas.

Pobjegla sam do wca na trećem spratu da ih vidim. Dvije muškobanjaste djevojke sa duksericama uvučenim u farmerice i kratkom blajhanom kosom šetale su po dvorištu. Čekale su me.

Vrijeme je prolazilo. Shvatila sam da neće otići.  Ne dok me ne izvuku napolje i urade svoje.

A  ja već moram kući, jer se škola odavno žavršila, da majci ne bih zadala  još

glavobolje. 

Tada je došla Coka. Danas moja najbolja drugarica. 

Dio klana koji me mrzi.

Odvažila se da razmisli svojom glavom i da  se suprotstavi hordi djevočica koje su jedva čekale spektakl.

Nije baš bila vesela ali je došla da mi pomogne i kaže da moram da izađem i da će mi ona pomoći.

Uvijek je bila jaka.  I voljela je pravdu. 

I nekako je shvatila da je meni nanijeta nepravda.

Posmatrala je sve što se dešavalo u društvu i vidjela da ja sa onim momkom nemam ništa, niti sam ikada imala, da je sve izmišljotina i plod mašte i ljubomore..

Rekla je da ćemo da izađemo zajedno, pa šta bude.

I tako sam sišla u dvorište..

Njih dvije mi prilaze i grubo počinju razgovor sa :"Mala, znaš ti čijeg si dečka uzela??" (dečka??? Pa mi smo 6 razred!!!!)..

Sad ćemo da te razbijemo i da ti pokažemo da se to tako ne smije raditi..

Ja fina kakva sam uvijek i bila pokušavam ljudski da objasnim šta se dešava i da ja zaista nisam ništa uradila.  Molim ih da me saslušaju.

Grizem obraze da ne zaplačem. 

Coka je tu. Podržava moju priču.

Ja im pričam sve.. I da smo mi samo drugari, i da  na žurci nije bilo ništa, objašnjavam svom snagom.

To traje nekih 10 minuta. Čini se da izlaza nema. Samo čekam udarac i molim Boga samo da se što prije sve završi.

Njih dvije se gledaju i odlaze da razgovaraju nasamo.

Odjednom se situacija mijenja.. Ja stojim zaleđena od straha.

One shvataju da smo svi  dio plana male bogatašice. Vjerovatno ih udara realnost, kada vide sebe kako prijete djetetu od 11,12 godina, razbijanjem glave i zuba..

Shvataju da su dio zavjere i da očigledno nije vrijedno da mi zarad izmišljotine svoje rođake prave vječne ožiljke.. Sebe dovode u vrlo neprijatnu situaciju..

Shvataju koliko je strašno to što su nagovorene da urade. Shvataju da sam ja živo biće, dijete.

Puštaju me uz napomenu da se klonim njega i nje(igraju svoju ulogu do kraja, zarad rođake zbog koje su došle)..

A Coka je sve vrijeme pored mene..”

I to se tako završava.  Mjka ostaje omražena  i dalje jer je lakše mrzjeti boljeg od sebe nego biti u njegovom društvu.. Izdržava još dvije godine osnovne u nadi da će u srednjoj biti bolje i da će sve ovo ostati iza nje.  I ostaje.

Ona nastavlja svoj život sa osmjehom i  vjerom u dobre ljude i poslije svega.

Prolazi mnogo godina.   Udaje se i dolazi da živi  u grad na moru.

Jedno ljeto na šetalištu ugleda bogatašicu iz škole sa jednom od one  dvije dizelašice.

Da li je to moguće?!!!! 

Zašto se život tako igra sa nama ? Šta je poruka svega ovoga?

Pokušava da izbjegne susret ali ja prilazim njenim kolicima sa bebom  i razgovor počinje...

  "Jaoo, ćaooo.. Otkud ti... Bal , bla, bla,  bljak.."

Majka je bila fina i tada, razgovarala normalno, svjesna da su godine prošle ali svjesna sa kim priča, iznenadjena i pomalo zbunjena nonšalantnošću nekadašnjih neprijatelja.

Bogatašica  je ista kao što je i bila,  uvijek usiljeno fina i nasmijana,  sada samo starija malo izborana, vještačka i nezadovoljna.

Pravi se da je sve super. Priča o svom super kul  životu i bogatom mužu(msm, kako drugačije) i otkud baš ovdje na ljetovanju.. Upoznaje majku sa svojom majkom.. Traži majčin broj telefona, zapisuje ime i dodaje „osnovna škola“.

Tada dizelašica okreće glavu i gleda moju majku. U očima joj se vidi iznenađenje jer u trenutku shvata ko je mama. Guta knedlu, savladava emocije i ona i bogatašica  odlaze. Ona okreće glavu i gleda u majku. U tom pogledu je bilo toliko žala i sramote da bi svaka riječ bila suvišna.

Pogled joj je vrištao izviniiiiiii !

Kao da su joj slike onog proljećnog dana 90' i neke u sekundi prošle pred očima i svega se sjetila. Zaledila se, spustila pogled i produžila ..

Kao da je  tek sad shvatila šta je uradila prije mnogo, mnogo godina, i još gore , šta je mogla da uradi.

Majčina sramota je prošla  a njena će ostati zauvijek urezana u nezaborav.

I sada nakon toliko godina kada je vrijeme učinilo da se prošlost  prirodno potisne duboko u podsvijest, život nadje način  i trenutak kada će je  izvući napolje, da nas podsjeti kako smo nekada bili loši onda kada se najmanje nadamo.

Majka se okrenula i nastavila šetnju.

Moram da vam kažem da se gospođa Baka javljala majci kada je imala problem sa unukom jer su ljeta provodili baš ovdje na moru.  Majka je uvijek bila ljubazna i trudila se da pomogne,  iako se pitala da li gdja Baka  zna za događaje iz prošlosti i beskrupulozna je kao i ćerka, ili  ne zna i živi u iluziji da je rodila bezgriješnu princezu..

Majka se često pitala zašto se ponovo susreće sa duhovima prošlosti, sa događajima koje je silno željela da zaboravi..

Kako sam ja rasla odgovor joj se sam nametao.

Da bi priča oživjela.

Da bi imala eho, i sada nakon toliko godina.

Da bi se djeca natjerala da progovore, da traže pomoć.

Da bi ih odrasli shvatili ozbiljno i zaštitili.

Ne može se na sve reći, ma to su djeca.. Dječija posla.. Ne smije se okretati glava na problem koje dijete ima i dijeli sa roditeljem. Pogotovo kada se ohrabri da podjeli jer mu sigurno nije lako.

Jer, i pored kreona na očima ili sitinih dlačica na bradi,  tinejdžer je još uvijek samo dijete.

Malo i uplašeno, rastrgano unutrašnjom borbom da svoje probleme savlada sam kao odrastao čovjek, ili da traži pomoć kao „malo“ dijete..

Mora mu se dati do znanja da ne može uvijek sam, da ne treba da bude sam. Mora mu se dati snage i povjerenja, pokazati da su mu roditelji  stub i oslonac dok su živi, i da su uvijek tu za njega. Dijete mora biti svejsno da imalo 8 ili 48 godina,  za svog roditelja će uvijek biti dijete, mladunče koje se voli, čuva i brani od svakog zla na ovom svijetu.

Zato slušajte svoju djecu. Ne okrećite glavu na njihove „nebitne dječije probleme“. Budite uz njih i zaštitite ih dok možete. Naučite ih da se brane i paze, da prepoznaju nevolju, spremite ih  za borbu u ovom surovom svijetu za onaj daleki dan  kada vi nećete biti tu da im čuvate leđa.

Prim.prev: Dizelašica- ženska osoba koja nosi široke Diesel farmerke i duksericu uvučenu u iste, a sve to stegnuto kaišem. Bile su veoma popularne 90' godina prošlog vijeka, muškobanjaste, kratko ošišane, spremne za tuču. 

Autor: Jelena Vukić