Svi smo mi izloženi nekom vidu kockanja, a da nismo ni svjesni.
Većina nas ni ne zna što je to kockanje i koje su sve to igre?
Kockanje je sve ono u šta uložimo novac u nadi da ćemo imati dobit, bez rada a na osnovu sreće.
To najčešće nije tako, već uglavnom gubimo uloženo.
Većina ljudi se u toku svog života oprobala u nekoj igri na sreću, a razlozi su brojni: zabava, dokazivanje u društvu, brza i laka dobit novca, neki nažalost zbog jako loše materijalne situacije u želji da je poprave.. Mogućnost dobitka je mala, dobit je zapravo privid i šanse za nju su male.
Većina njih iz rekreacije i zabave pređe u zavisnost od kockanja.
Nekako, na žalost, u našem mentalitetu kockanje ne predstavlja neki veliki problem, ne doživljava se kao bolest, a zapravo je jako opasno.
Često možemo vidjeti odrasle kako djecu šalju da uplaćuju tikete, uzimaju biltene..
U tome i jeste najveći problem jer se dijete od malih nogu susreće sa tim svijetom, on mu se spontano približava i polako dopada, sve dok jednog dana ne bude potpuno uvučeno, naučeno da se kladi samo .
Sve počinje od malih novčanih uloga, sitnih dobitaka. Krajnji rezultat je stalno očekivanje da će se baš ovaj put nešto dobiti, koji vodi direktno u zavisnost .. Početnička sreća i sitni dobici su prvi okidač ka zavisnosti, jer se svaki slijedeći put samo gubi uloženo i stiče se zavisnost da se ulaže još.
Tada se polako gubi sve : novac, posao, prijatelje pa čak i porodica i krov nad glavom .
Bitno je da nemamo predrasuda o ljudima koji su kockari jer kockar može biti bilo ko.
Kao što sam rekla, različite stvari guraju ljude da spas ili zabavu traže u kockanju, nesvjesni njenih stravičnih posljedica.
I oni su ljudi kao i svi mi, oni nisu loši ljudi samo što kockarski mozak u njima budi određeno ponašanje koje je se uglavnom svodi da nabave još i još novca za kocku, što je izuzetno opasno po njih i njihovu okolinu i vrlo često vodi u kriminal..
Oni koji postanu svjesni svog problema, ili im prijatelji i porodica u tome pomognu, idu na liječenje. Ukoliko izdrže terapiju do kraja nakon završenog liječenja nastavljaju sa normalnim životom i uspjesima.
Kod nas, na veliku sreću oboljelih i njihovih porodica postoji organizacija koja pomaže u liječenju kockara, a to je ADP. ,,Zid“ http://www.zid.org.me/ koji pored programa za liječenje protiv kocke, drže i obuke mladih.
Zavisnost od kockanja je kao i svaka druga bolest koja mora da se liječi i prati.
Veoma opasna jer se neprimjetno uvlači u naše domove zahvaljujući nemaštini u kojoj se živi, i tome da su kladionice i kockarnice svuda oko nas.
Kockaru je najvažnije da ima podršku porodice i okoline kada se odluči na liječenje.
Svima koji misle da imaju kockara u svojoj bližoj okolini na to ne treba da zažmure, već pruže ruku i reaguju na vrijeme dok ne bude kasno.
Autor: Ana Hiblović