Inspirisana što svojim, što iskustvom mnogih ljudi koji me okružuju, odlučila sam pisati o ovoj temi.
Vrlo često smo okruženi problemima ili barem stvari koje nam se dešavaju tako poimamo.
Veliki sam zagovornik teorije da sami sebi bojimo život i sami odlučujemo kakav će on biti.
Sve zavisi od nas i od toga kako ćemo se postaviti u datoj situaciji.
Treba da budemo svjesni činjenice da je život sastavljen od uspona i padova, te da se sa tim pomirimo.
Ne bismo znali cijeniti svjetlo kad mrak ne bi postojao.
Ne bismo znali cijeniti sunce kad kiša ne bi postojala.
Isto tako, padovi i prepreke u životu su tu kako bi nas naučili da cijenimo ono lijepo i da mu se istinski i maksimalno radujemo.
Zar ne?
Skloni smo tome da svoj problem, ma kakav bio, smatramo najvećim.
Kako gazimo kroz život, sazrijevamo, pa otkrivamo čari odraslog svijeta, shvatamo koliko je stvar koju smo svojevremeno smatrali problemom zapravo bezazlena.
Apsolutno ne znamo da cijenimo stvari koje imamo dok bez njih ne ostanemo...
U periodu puberteta, kada smo svi mi najosjetljiviji, sve nam se čini kao izuzetno velika prepreka...kao nešto što je nemoguće prevazići.
Opet, adolescencija sa sobom nosi nešto drugo.
Ulazimo u svijet odraslih, sa željom da budemo samostalni u svakom smislu te riječi, ali opet bez iskustva i znanja o tome šta nas sve u tom novom svijetu čeka.
Kao što prije pomenuh, u svakom životnom periodu mi nailazimo na probleme.
Kako upoznajemo nove ljude sa teškim životnim pričama, osvijestimo se ponekad koliko smo mi zapravo darovani i nedovoljno zahvalni za sve to.
Apsolutno ne znamo da cijenimo stvari dok bez njih ne ostanemo...To je jedna od prvih stvari koje kod sebe treba mijenjati.
Pored mnogobrojnih stvari koje imamo, uvijek ćemo pomisliti na onih par koje su izostale a bez kojih apsolutno možemo.
Upravo je u tome ključ cijele priče.
Na šta ćemo u svom životu staviti fokus?!
Da li na ono negativno ili na ono pozitivno?
Ako već u svojim rukama imamo konce i krojimo svoju sudbinu, zašto se ne fokusirati na to da nam sudbina bude maksimalno dobro iskrojena? Zašto ne dati svoj maksimum i uložiti što više truda?
Zar je potrebno cijeli život žaliti zbog toga što nismo dobili konac druge boje?
Iz svega u životu treba izvući ono pozitivno. Treba da zračimo pozitivnošću i optimizmom.
Problem nije problem ako ga mi tako ne shvatimo.
I zapamtite, sve će biti dobro na kraju. Jer ako nije dobro, onda još uvijek nije kraj.
Autor: Jasmina Struga
-200x200-rez.jpg)
