Život je velika pozornica gdje svi prikazujemo svoje različite likove spajajući se sa drugim sudbinama. Sebe mijenjamo da bismo se prilagodili.
Međutim, danas sve više slušamo riječi poput "maske" , "dobre glume" i "oprezan igrač".
Da li danas stvarno sve to tako funkcioniše? Neko se mijenja da bi bilo ljepše, a neko glumi do neprepoznatljivosti..
Životni režiser nas je pustio da sami vodimo svoju predstavu, igramo igru ljubavi i uživamo u njoj, a mi smo od toga napravili surovu igru punu laži i glume.
Osobe sa kojima smo do juče sve dijelili danas ne prepoznajemo i sve više vjerujemo da je to sve bila "maska " !
U toj agoniji preispitivanja : Kako? Zašto? Da li je on stvarno bio takav?
Odgovor jeste bio je takav! Na način na koji se ponašate tokom bilo kakvog kraja bio emotivni , prijateljski ili porodični to zapravo jeste vi ! Kad padnu maske, ostaje ono pravo lice koje se vješto krilo iza nje.
Mnogi od nas skloni su promjenama ne razmišljajući kako one utiču na okolinu i ljude koji ih previše vole.Važni su samo oni. A ostali? Da li ih promjene bole? Vrijeđaju? U tim trenucima je onima koji ih vole najteže . Gledaju osobu koja je od njihovog IDEALIZMA otišla na sasvim drugu stranu i pretvorila se u najveću životu lekciju i grešku.
Ti „ostali“ smo mi, ostavljeni na pola predstave.
Ovakve stvari se najviše događaju tokom emotivnog raskida kad upoznajemo i drugu stranu našeg partnera koju do tada od ljubavnog "slepila " nismo primjetili.
Kad vam se to dogodi bićete očajni i slomljeni u tim trenucima vam niko neće moći pomoći. Ljudi će se truditi ali neće moći, očaj ne može niko da umanji sem vas samih. A ni to se ne može preko noći, već ćete vremenom naučiti da živite sa njim, jer to vam je opomena životna da nikog ne idealizujete a nipošto vjerujete "slijepo".
Povjerenje koje ste do tada imali u ljude će nestati. Strah će od vas napraviti osobu koja će kroz tu osobu gledati druge i nećete moći dalje da nastavite. Ostaćete u tom mjestu da stojite i čekate neko čudo koje ni sami ne znate kako treba da izgleda. Druga strana koja je napravila promjenu brzo će nastaviti dalje u to budite sigurni i ne očekujte pokajanje ili povratak. Već surovu realnost i potpunu ravnodušnost te osobe
Opet ću reći, ovo je moje iskustvo. Možda je u vašem slučaju bilo drugačije i na tu osobu ste mogli da računate da će biti tu i kad je najteže. Sada znam da to sve sve zavisi od nas i onoga što nosimo iz kuće, jer neki od nas su spremni da pomognu i neprijateljima kad je zlo, dok drugi ostave na cjedilu i osobe kojima su do juče govorili da su im "njihovo sve". . Takodje su svi na početku spremni da obećaju sve i svašta i zaklinju se na ono što i sami znaju da ne mogu ispuniti, ali to je sklonost ljudi da bi vas osvojili ili zadržali.
Najveća greška je ako sebe krivite za njihove promjene , to nemoj te raditi niste vi krivi!
Već oni i njihov loš izbor da pobjegnu od svega. A posljedica će na vas biti puno . Prestanak povjerenja , nesigurnost u sebe , depresija , mržnja, gašenja emocija , oholost i još puno loših emotivnih strana koje ćete prolaziti. Onakvi kakvi posle toga postanete to je njihova zasluga i životni ožiljak koji vas je opekao i srušio ono etički što ste ponjeli od kuće uz očekivanja da svi to posjeduju.
Zato nemoj te vjerovati svima nismo svi isti i to je glavno pravilo pozorišta !
Koliko uloga toliko i predstava.
Autor: Ana Hiblović
Foto: viva.co.id, lovehurts.wordpress.com
-200x200-rez.jpg)
