Samopouzdanje je nešto sa čime se ne rađamo, već ga sa godinama gradimo i radimo na njemu.
Na građenju našeg samopouzdanja veliki uticaj ima naša porodica.
Onoliko koliko nam smjelosti i slobode daju za naše izražavanje mišljenja, pravljenje izbora i odluke, toliko ćemo imati samopouzdanja, poštovaćemo ono što smo mi i cijenićemo nas i naš rad.
Nećemo dozvoliti nekom da se tome ispriječi, umanji pa čak i ponizi nas i naš rad.
Jer mi takvi kakvi smo. Predstavljamo idealnu cjelinu koja ima svoje mjesto i učinak na ovoj planeti.
Većinu osuda i neadekvatnih šala upućena su na fizički izgled.
Gdje sve nas to negdje dotakne i povrijedi.
Živimo u vremenu kada su ljepota i izgled nešto precijenjeno i plasirano kao nešto što je ključ svega . Zanemruje se suština unutrašnje ljepote . Ne postoji džabe poslovica:„Ne sudi o knjizi po koricama“.
Ali danas korice čine sve, a ispod njih ništa, samo bijele stranice bez ijednog slova koje se krune i cijepaju.
Riječi bole, iako to naša okolina ne shvata. Dobili smo ih da bi širili ljubav i dobro, ali sada su one najveće oružje koje ubija u jednom dahu.
Zato želim svima da se obratim baš riječima, jer one su lijepe i čine nas ljudima.
Vi ste jedna savršena osoba, ne dozvolite da drugi ruše to.
Oni nisu vrijedni toga.
Tom uvredom što podignu sebe na par trenutaka je ništa naspram onoga kada vi zablistate pa svi oni dođu da vam se smješkaju, tapšu po ramenu ili mole za pomoć. U tome se ogleda njihova mizernost, a vaša veličina. Ne dozvolite da vas niko natjera na nešto veliko što može da okonča vaš život i uništi život vaših dragih ljudi koji znaju koliko vi vrijedite. ,, Za dobrim se konjem prašina diže“, a vi ste savršeni.
Ne mijenjajte sebe zbog drugih jer vi takvi ste dar.
Autor: Ana Hiblović
-200x200-rez.jpg)
