Popularne su sve društvene mreže, ali trenutno instagram prednjači. Tako ima nekih raznih zanimacija i opcija: "Pitaj me"..i ja odlučih da postavim pitanje.
"Da li ja izgledam ženstveno"?
Uslijedili su mnogobrojni odgovori, medjutim, jedan se odvojio..baš.
"Ivana, top si. Ti si jedno veeeeliko iznenadjenje. Od onog ratobornog djevojčurka, postala si Dama"..
Istovremeno sam bila u šoku i počastvovana. Moja školska drugarica (koja je sada top model) je napisala ovako nešto. Uslijedilo je kratko dopisivanje gdje smo se prisjećale kako sam "lemala" dječake..kako nisam imala ništa od Ž..a, kamoli ženstvenosti i smijale se tome. Inspirisana ovim odgovorom, odlučih da naškrabam ovaj tekst.
Oduvijek sam bila "na svoju ruku". Od malena. Svojeglava i samouvjerena. To se s godinama samo nadograđivalo.
Uvijek sam bila glasna, pogotovo ako sam u pravu. Nikada se nisam unaprijed izvinjavala zbog onoga što ću reći. Rekla sam to što sam htjela i to je to. Tačka.
Dok su ostale djevojčice u vrtiću sklapale sliku svog idealnog vjenčanja, ja sam se trudila da ne progutam nešto i da ne dođem pocijepanih unihopki kući.
Majka mi je oblačila suknjice, pravila mašnice..svašta-nešto, i na kraju kad sam izrazila želju da upišem karate..odustala je.
Ništa se nije promijenilo ni u pubertetu.
Dok su ostale djevojke izlazile, imale momke, od ponedeljka razmišljajući šta će obući za vikend, ja sam razmišljala sa ne zakasnim na trening i da vidim s kim sam se zakačila.
Koljena su uvijek bila modra, ada šta..muškarača prava... :)
Da mi je neko rekao da ću ja jednog dana voditi računa o tome kava mi je kosa, šta cu obući, paziti kako ću sjesti..itd..smijala bih se tri dana..
Došlo doba da se ide na fakultet.
Tu se mijenjam iz korijena.
Prva godina i ne baš, ali druga..ee..to je već transformacija. Leptirići u stomaku su činili čuda. Vježbala sam u slobodne vrijeme hod na štiklama i umjetnost šminkanja.. Nije više bilo kratke frizure sa milion boja, pirsinga i crne boje.Kakvih je tu promašaja bilo, ženo draga, možeš samo da zamisliš..😁
Valjda smo sve mi morale da prodjemo tu fazu. Neka prije, neka kasnije.
Ostala sam ja dosljedna sebi. Znala sam sva tip-top (makar sam ja mislila tako) da se unesem nekom momku u facu i pitam" Šta je bilo?"..
Koliko puta sam onako damski izula štikle i bosa hodala kući i usput se posvadjla sa deset njih, jer su dobacivali.
I tako iz dana u dan ja sam savladalava sve tehnike i fore koje treba da zna jedna žena. Mislim, šta reći. Mora se. A, što se mora nije teško. Prošlo je par godina i to je valjda bilo dovoljno da stvorim novu "JA".
Mislim da sam uspjela.
Ne bih da zvučim prepotentno, ali to zaista mislim. Naravno na osnovu komentara koje dobijam vrlo često.
Da kao jedna plus size woman, odlično nosim svoje kilograme i da savršeno prilagodjavam odjeću svojoj kilaži.
Možda ima i onoga: "Dama se ne postaje, ona se radja"..
Vjerovatno je Dama čučala u meni i čekala momenat kada ću je probuditi..
Eto, drage moje. Nikada nije kasno!
Autor: Ivana Lupšić
Foto: wikihow, inc.com, pixels
-200x200-rez.jpg)
