Za neke je obrok bez sira nezamisliv, šta god da je na meniju. Probirljiviji i sa dubljim džepom traže određenu vrstu ovog delikatesa. Ne bez razloga, jer kvalitet određuju tehnologija proizvodnje, vrsta mlijeka od kojeg se pravi, tvrdoća.
Primjera radi, polutvrdi sirevi se za naše prilike mogu smatrati egzotičnim. Nijedan izvorno nije sa naših prostora, ističu domaći nutricionisti.
Edamer potiče iz Edama, malog lučkog grada na sjeveru Holandije. Pravi se od pasterizovanog kravljeg mlijeka, sa 40 odsto masnoće. Mora dobro da odleži, a dugo zadržava svježinu. Prepoznatljiv je po obliku u vidu kugle i po kori od crvenog voska. Jedna kugla edamera teška je oko jedan i po kilogram. Osim ovog, dobro odležalog edamera, postoji i manji, "bejbi edamer". On je suvlji, slaniji i oštrijeg ukusa. Ali, takođe, dugo zadržava svježinu.
Gauda je takođe holandska vrsta sira. Predstavlja pikantnu verziju edamskog sira, sa većim sadržajem vlage i manjim salinitetom. U prodaji može da se nađe gauda sa zelenim biberom, orasima, kimom, maslinkama i paprikom, začinskim biljem, kao i sa sjemenkama senfa.
Trapist potiče iz Francuske, a priprema se od kravljeg mlijeka. Istina, sada se proizvodi u većini evropskih zemalja. Kora mu je glatka, bijelo žućkasta. Sirno tijesto takođe žućkaste boje, pravilno se ispunjava šupljinama veličine sočiva, koje nikako ne smiju da budu preguste.
Sirevi sa bijelim plesnima su manji - teže od 100 g do jednog kilograma. Visina im je uvek od dva i po do tri centimetra, bez obzira na težinu. Na cijeloj njihovoj površini nalaze se kolonije belih plesni. Ovi sirevi su specifičnog ukusa i mirisa, koji dobijaju posle kratkog perioda zrenja. S obzirom na to da imaju kratak period zrenja, kratko i traju.
Osim polutvrdih, u ishrani važno mjesto zauzimaju i meki sirevi. Svi imaju meko nježno tijesto, a najkarakterističniji su:
Bri, drugi najpoznatiji sir sa bijelim plesnima, koji se proizvodi od nepasterizovanog kravljeg mleka. Sazrijeva od 10 do 12 nedjelja, kada dobija bijelu jestivu koru, koja je na ivicama svijetlosmeđa. Bri je mekan puterast sir, sa ukusom koji podsjeća na pečurke ili zrele kruške.
Kamember je najpoznatiji sir iz ove grupe. Sadrži oko 45 odsto masti. Na policama prosječno odleži 12 dana, a najduže do 35 od dana proizvodnje.
Feta je ovčji ili kozji sir, mada može da bude proizvedena i od pomješanog mlijeka ovih životinja. Snježnobijele je boje, sadrži između 30 i 60 odsto masti i svježe mlječne kiseline. Odležava u slanoj vodi nedjelju dana do nekoliko mjeseci. U zavisnosti od dužine odležavanja, feta može da bude meka i tvrda. Meka je slađa, sa bogatijom aromom i manje je začinjena. Tvrda feta je slanija, ima dosta začina i vrlo oštar ukus i miris.
Mocarela je meki sir, koji se, u zavisnosti od vrste, koristi na dva načina. Takozvana obična mocarela ima polumekanu, elastičnu strukturu i bez delikatne je arome. Uglavnom se koristi za kuvanje ili kao nadev za picu. Druga vrsta mocarele se proizvodi isključivo od bivoljeg mleka, vrlo je sočna, sa pomalo slatkastom delikatnom aromom.
Najskuplji su plavi sirevi. Prepoznaju se po plijesni plave ili zelene boje, raspoređenoj ravnomjerno po cijeloj unutrašnjosti sira. Imaju vrlo specifičan ukus i miris, dok se sirno tijesto karakteriše po velikoj topivosti. Plavi sirevi imaju duži period zrenja u odnosu na one sa belim plesnima.
Rokfor je najpoznatija vrsta, a pravi se od ovčjeg mlijeka koje se odnosi u krečnjačke pećine, gde sazrijeva od četiri do devet mjeseci. Zapravo, u pećinama boravi sve dok bakterija Penicillium roqueforti (penicilijum rokforti) ne dovrši svoju rapsodiju u plavom. Na kraju plavi rokfor poprima blagi miris ovčjeg mlijeka i krečnjaka.
Gorgonzola je drugi, najpoznatiji sir iz plave grupe. On pripada presnim sirevima, vrlo je mekan i ima plavo-zelenu boju.
Parmezan (Ital. Parmigiano Reggiano), tvrdi, polumasni žuti sir od neobranog kravljeg mlijeka. Pikantnog je ukusa i mirisa. Potiče iz okoline italijanskog grada Parme, odakle mu dolazi ime. Najpoznatiji je iz porodice tvrdih sireva zrnaste strukture (Ital. grana). Zrije od jedne do četiri godine. Zrenjem mu se pojačava ukus i miris. Boja mu je jednaka kroz čitav presjek. Zaštićen je oznakama porijekla u propisima Europske unije.
Proizvodi se i konzumira širom svijeta, često kao rendani dodatak tjesteninama, rižotima, palentama i drugim jelima.
Izvor: novosti.rs,wikipedia
Foto: novosti.rs, fridaymagazine, amazon.com
-200x200-rez.jpg)
