U vrijeme kada su društveni mediji za većinu ljudi postali bitan dio svakodnevice nije teško uz pomoć aplikacija i selfie filtera prikazati se drugima atraktivnijima nego što zapravo jesmo. Samo nekoliko poteza i aplikacija vašega pametnog telefona ukloni će bubuljice i popraviti vam ten, povećati oči, smanjiti nos, suziti lice....
Lijekari s Medicinskog fakulteta univerziteta u Bostonu kažu da obilje digitalno poboljšanih fotografija na društvenim mrežama može imati kontraefekt, odnosno korisnike učiniti nesigurnijima, pa i dovesti do problema s njihovim samopouzdanjem.
U članku objavljenom u stručnom časopisu Jama Facial Plastic Surgery bostonski doktori ističu da se percepcija ljepote globalno izmijenila u vrijeme kada svako može digitalno da izmijeni svoju fotografiju.
Uz pomoć aplikacija i selfie filtera postižemo bjelje zube, ljepši ten, možemo izmijeniti boju očiju, izdužiti oblik lica..., postići sve ono što smo ranije mogli vidjeti samo na naslovnim stranama modnih časopisa.
'Zbog selfija popravljenih uz pomoć filtera ljudi mogu izgubiti dodir sa stvarnošću, jer o sebi stvaraju sliku osobe koja izgleda savršeno, u skladu s očekivanjima drugih', kaže dr. Neelam Vashi s bostonskog univerziteta.
Iznosi podatke kojima raspolažu plastični hirurzi. Njih 55 posto je reklo da pacijenti odnedavno sve češće traže operacije koje će im omogućiti da na selfijima izgledaju bolje. Godine 2015. takvu je informaciju iznijelo 42 posto 'plastičara'.
Doktori kažu da pacijenti od njih više ne traže kozmetičke ili operativne zahvate uz pomoć kojih će nalikovati omiljenoj filmskoj zvijezdi, već žele postati poboljšana verzija sebe, najčešće s punijim usnama, užim ili kraćim nosevima ili većim očima.
Vashi i kolege smatraju da sveprisutne isfiltrirane fotografije kod nekih korisnika društvenih mreža mogu uticati na njihovo samopouzdanje, a u ekstremnim slučajevima rezultirati i desmorfnim tjelesnim poremećajem - opsesivnom zaokupljenošću umišljenom ili manjom estetskom manom koja izaziva značajnu uznemirenost ili ometa društveno, profesionalno ili drugo djelovanje. Osoba se zbog toga može povući iz društvenog života. Poremećaj najčešće započinje tpkom adolescencije i čini se da se jednako učestalo pojavljuje i kod muškaraca i kod žena.
Voditelj odjela intervencijske biološke psihijatrije na Univerzitetu Freiburg, Thomas Schlaepfer kaže da je riječ o otprije poznatom poremećaju, no da, 's obzirom na povećanu upotrebu pametnih telefona, postaje sve izraženiji.'
Ne zna se koliko osoba danas pati od ovog poremećaja, no čini se da je brojka prilično velika.
'Ili se osobe koje pate od ovog poremećaja ne obraćaju svojim ljekarima ili je poremećaj prikriven pa se vodi pod depresivno stanje', objasnio je. Tvrdi da je premalo ljekara upoznato s ovim poremećajem, kao i s kriterijumima njegovog dijagnostifikovanja te da bi trebalo preduzeti odgovarajuće korake i javnosti pružiti više informacija o njemu.
'Pacijentima se ne može pomoći ako ljekar nije prepoznao poremećaj', ističe Schlaepfer, dodajući da se on liječi jednostavno, farmakoterapijom i psihoterapijom.
Izvor: https://www.tportal.hr/
Foto: Pinterest
-200x200-rez.jpg)
