Na prvi pogled, igranje video igara ne razlikuje se bitno od čitanja, gledanja filmova i sličnih hobija koje upražnjavamo u slobodno vrijeme. Ali, za razliku od njih video igre mogu znatno lakše izazvati ovisnost. Evo šest razloga zašto je tom tako
Sve video igre, od ranih arkadnih do modernih hit igrica, koriste povratne mehanizme kako bi nas držale vezanim za sebe. U počecima su tome služile top liste s najboljim rezultatima, danas dobijamo poklone za napredak u igri - recimo, novo oružje kad dosegnemo 50. level.
Razvojnim programerima u interesu je da igre igramo što je duže moguće. Što duže igramo, to su izgledi kako će baza igrača da poraste. Što više ljudi igra, to je životni vijek igre duži i prilika za zaradu je više.
No, povratni mehanizmi funkcionišu i na mikro nivou. Osjećamo se dobro kad pobijedimo teškog protivnika ili riješimo složenu zagonetku. Otkrivanje tajni i stianje novih moći motiviše nas na nastavak.
Kad igrate sami vjerovatno ćete igru završiti u razmjerno razumnom roku. U multiplayerigrama situacija je drugačija jer one nikad ne završavaju.
Prije su multiplayer igre bile ograničene manje više na kućne zabave ili javne LAN okršaje, koje bi se prije ili kasnije završili. Zahvaljujući internetu, danas ih možete doslovno igrati bez prestanka jer su stalno dostupne, sa svjetovima koje možete istraživati do kraja života i uvijek ima zainteresovanih igrača s kojima možete odmjeriti snage.
Kad su se počeli pojavljivati prije više od deset godina, DLC(download content)-ovi su omogućili razvojnim programerima uvođenje novih sadržaja u već izašlu video igru. Pošto se novi sadržaji mogu pojaviti u bilo kojem trenutku, igre je sve teže zaista dovršiti.
Dodatni sadržaji tjeraju nas na povratak igri i duže zadržavanje uz nju, bez obzira je li riječ o solo avanturi ili multiplayer igranju. Tokom igranja video igara često na površinu izbijaju osjećaji, nerijetko na načine koji su drugim medijima nedostupni. Emotivno se vežemo za sudbinu junaka, posljedice izbora koje činimo u njihovo ime mogu nas duboko dotaći, izazvati bijes, ljutnju, frustraciju... Čak i muzička pozadina radi tome u prilog. Lakše je uživati u nečemu sa čime se osjećate povezanim.
Po tome su posebno zloglasne video igre za mobilne, koje su besplatne ali ne zadugo. Puste vas nekoliko lakih prvih nivoa kako bi se navukli i potom počnu ograničavati koliko možete igrati bez plaćanja, često s ograničenim brojem života. Želite li nastaviti neometano igrati, vrijeme je za mikrotransakcije i plaćanje u sklopu aplikacije.
Od tog pristupa ne zaziru ni mali ni veliki proizvođači igara, a prisutan je i u velikim naslovima za PC i igraće konzole. Možda vas neće ograničavati već ponuditi brži put do onog što želite, ali načelo ostaje isto: treba da potrošite stvarni novac za virtuelna dobra.
Tehnologija danas omogućava video igre kakve su prije 20 godina bile nezamislive. Od otvorenih svjetova s nepreglednim prostranstvima za istraživanje do zahtjevnih igara na koje treba potrošiti stotine sati kako bi ih se svladalo, sadržaj koji je u ponudi ogroman je. Lakše se navući na igre u kojima naizgled možete beskonačno dugo uživati.
Zato budite oprezni, pametno igrajte i unesite u vaš život i druge sadržaje.
Sigurni smo da i najbolji gejmeri vole da voze bajs ili prošetaju..
Izvor: Tportal.hr
-200x200-rez.jpg)
